 | ||
zeljka serdarevica poznajem vec 100 godina... huh, jos od vremena kad smo svi dolazili u jednosobni stan kod nevie i tomice citati jedan te isti primjerak the facea i slusati neke opskurne ploce... od onda su se nasi zivotni putevi profesionalno ukrstali na razlicitije nacine nego sto su se nasi profesionalni putevi zivotno ukrstali ili tako nekako kad se nedavno pojavio u zagrebu na jednom od svojih blitz proputovanja, par sati smo u redakciji razgovarali o najrazlicitijim pitanjima suvremene umjetnicke prakse i smisla zivota. osim fascinantne visoke kvalitete njegove dizajnerske produkcije kod zeljka odusevljavaju zanos i strast s kojima promislja to cime se bavi. nema suvremene umjetnicke prakse bez teorije, odavno smo govorili. zakljucivsi da bi ipak tu bilo stofa za intervju dogovorili smo se da sutradan razgovaramo uz kazetofon. stvarno smo imali namjeru postaviti nekoliko pitanja o tomu sto je radio od odlaska iz zagreba pred sedam godina, kako gleda na postupnu valorizaciju rada studija imitacija zivota, koji je njegov dizajnerski manifest, mozda cak i nesto o planovima za buducnost, ali bilo je dovoljno jedno pitanje da bi se pokrenula nekontrolirana bujica rijeci, ili ti logoreja, koju smo vam odlucili predstaviti u kadru izdvojem iz horizontalnog kretanja, kako je sluzbenom dijelu razgovora predhodila strastvena rasprava o suvremenoj glazbi, upitali smo, za zagrijavanje, zasto ga glazba toliko uzbudjuje, i vidi vraga | ||
 | ||
 |
|
|
| zanimljiva mi je misao da se ideje prenose iz glazbe u vizualne medije, mozda zato sto glazba jedina od svih umjetnosti nema obaveza prema stvarnom svijetu .. najvise mojih heroja je upravo medju umjetnicima ciji je rad u nekoj vezi sa zvukom i onda se pojedini uzorci od tamo prenose u druge medije .. sliku, na primjer, to uvijek osvjezava ... takvo je zapravo i moje iskustvo projekta kojeg sam 1987, u vrijeme studija u zagrebu, zapoceo s fritzom... | ||
| ishodisna tocka je bila glazbeno scenska priredba, sastavljena oko sedmodijelnog glazbenog programa, sa slikama u funkciji teksta i tipografskim titlovima.. taj vizeleni element je bio dovoljno zanimljiv da nam se cinilo logicno zapoceti produkciju likovnih radova kombinirane tehnike, instalacija, scenografije, i dizajna, jasno... | ||
 |
tu sam otkrio i ovu sadasnju definiciju za rad, unutar profesije koja je interdisciplinarna, ali se covjek ipak malo lakse skoncentrira... a, malo mi ide i na zivce galerijska umjetnost... stalno se nesto razocaravam u umjetnost, kao da je ziva, evo posljednjih 7-8 godina odlazak u galeriju vise za mene ne nudi nikakvu emocionalno relevantnu informaciju .. | |
| duh je sad na jednom drugom mjestu ... ukratko, cirka 1990. mi se oblikovanje ucinilo strasno uzbudljivo, mozda zato sto je u tom trenutku doslo do tako dramaticnih promjena unutar same profesije, najvise na racun tehnoloske revolucije, poceli su se pojavljivat spektakularni radovi, to mi se ucinilo vrijedno .. | ||
| u vezi kompjutera sam prvo bio strasan skeptik, ali kad sam vidio da masina ima svoju glavu, pristao sam na dijalog... hardverski sam sentimentalan, nekako sam uvijek dvije godine iza ostatka struke, a softwerski sam spreman i na puno radikalnije projekte, radim u programima koji su out of date daleko daleko, jos uvijek provodim dosta vremena u freehandu 3.1 .. | ||
| na jedvite jade sam se dao nagovoriti da se sad, kad je na snazi system 8 prebacim sa 6.2 na 7.1 ili tako nesto, to su mi strasni sokovi, tu zapravo pocinje jedna anahronost .. izgleda da me i kompjuter prati, stalno imam neki error koji sam pokusavao otkloniti ali na mojim e-mailovima i dalje pise da stizu iz 1904 ... |  | |
| nemam nista protiv, jedna digitalna odluka koja sa mnom nema puno veze, ali je u potpunosti prihvatljiva... vjerovatno me je k dizajnu privukla i ta stalna mogucnost dijaloga za razliku od slikarstva, na primjer, nije rijec o radu koji bi proizlazio samo iz nekog unutrasnjeg impulsa, naravno da je to uvijek prisutno, ali povod, brief, narudzba, to uvijek dolazi od sugovornika. | ||
| za mene to znaci mogucnost da se direktno ukljucim u energiju projekta ili osobe za koju radim .. pri tom pokusam ne podrediti se prisutnom estetskom konceptu, ali ga svakako prepoznati, uloviti ga u nekom elementu, mozda je kanalizacija.. ha, ha, ha, ;-) channeling... ili da ostanemo na kanalizaciji?... tog impulsa najtocnija definicija toga sto radim ... | ||
 |
uvijek radim u dvojcu, uvijek sa ljudima koji nisu profesionalni dizajneri, cime nastojim izbjeci klaustrofobiju potpune preokupacije strukom zato i svaka suradnja za mene prelazi granice klasicnog odnosa dizajnera i narucioca, i tu je sigurno najeklatantniji primjer dugogodisnja suradnja sa reziserom tomazem pandurom i njegovim teamom, u prvom redu sa dramaturginjom livijom pandur u sedmogodisnjem razdoblju rada u mariborskoj drami zajedno smo ostvarili vise zanimljivih projekata .. | |
| pri tom se teziste dizajnerskog interesa stalno mijenjalo, prvo je bilo na plakatima kao velikim slikama sa skromnim tipografskim prilogom, onda je bilo jedno razdoblje izrazitijeg interesa za tipografiju ... negdje u doba zadnja dva projekta, russian mission i babylon smo se bavili kompleksnijom idejom graficke cjeline... tu je i jedna druga zanimljivost, ta slovenska specifika teatarskog artefakta .. mislim da je alpha tog fenomena duhovni kovceg nsk nakon kojeg se otvorila jedna nova mogucnost rada ... | ||
| uz pojedine slovenske predstave, recimo produkcije rdeceg pilota ili brigada lepote su se poceli pojavljivati umjetnicki objekti, artefakti, kao neki kontejneri esencije .. nasa produkcija unutar mariborske drame je, cini mi se, otisla korak dalje u omogucavanju tog direktnog kontakta sa energijom predstave ... premda se objekt pojavljivao u razlicitim formama, od "autenticnog" fotoalbuma u krznu, diplomatske mape, prazne konzerve, broda od papira, zapravo je stalno bila prisutna ideja knjige .. | ||
| kao organizma, sa definiranim djelovima kao sto je hrbat, i jasnim rasporedom organa, koji, medjutim, dobro podnose razlicite operacije, o cemu mozda najbolje govori i ovaj novi objekt knjiga ... knjige su strasno zanimljive, imaju jedan imaginarni prototip, "prvu knjigu", i tu obicno mislimo na bibliju, tek zatim na sve ostale, koje je redovno ili oponasaju ili parodiraju ... svaka enciklopedija je pokusajtakvog oponasanja, rjecnik isto ... |  | |
| sve je jos i neposredno povezano sa idejom biblioteke, kao posebnom energijom, i svaki rad na knjizi ukljucuje susret sa tim temeljnim pojmovima ... graficki materijali za predstavu babylon su dobar primjer takvog nacina misljenja, pokusali smo graficki izraziti pojmove vrata, ili ulaza, jer to je to, bab-ilu, vrata nebeska, ili fenomen mjesanja jezika, koji se u materijalima za "babylon" dogadja doslovno, radi specificnog razreza stranica ... sta jos? .. | ||
| ideju knjige kao fragmenta koji nosi u sebi dnk biblioteke, knjige koja je uvijek ex libris.. u takvom pristupu smo vidjeli mogucnost stvaranja relikvije koja bi na istinit nacin govorila o ritualima koji su se odigravali na sceni ... u takvom nacinu razmisljanja je pandur veliki mestar, tu sam imao prilike dosta toga nauciti o metodi, premda sam ogranicen na to da radim svojim sredstvima ... kontrolira me jedan impuls koji je u mnogocemu iracionalan, najteze od svega mi pada vlastiti imperativ enormne akumulacije negativne energije u toku rada .. | ||
 |
horoskop, mislim .. onda mi se dogadja da kad post festum dobijam javna priznanja, da mislim da nije za rad, nego za izdrzljivost ... zapravo je duhovito, s obzirom na to kako me je impresionirao slovenski retrogardizam 80tih, da je slovenski kulturni prostor postao neki realni kontekst mog rada, bez obzira na lokacije na kojima je nastajao ... tu je mozda zanimljivo pitanje postojanje neke zagrebacke skole koja bi ukljucivala par pojava od greinera&kropilaka do [arkzina], recimo ... rado mislim o projektima u kojima sam sudjelovao u tom estetskom kontekstu .. to kad sam sentimentalan ... | |
| premda mislim da su tu stvari manje vise zakljucene, osim ako akcije kao sto je attack ne omoguce u zagrebu stvaranje nekog novog environmenta za rad. strasno sam profitirao time da sam zapoceo u 80im, kad je u toj sredini postojao krug ljudi koji je bio spreman omoguciti eksperimentalni rad, i to je prednost, takve uvjete ovog trenutka ne vidim niti tu, niti u splitu, recimo... 80ih je taj prostor svakako postojao, zato smo fritz i ja u to doba najnormalnije mogli izvesti svoju glazbeno-scensku priredbu u domu jna, ali zasto? .. | ||
| jer nas je privukla cijela ta socrealisticka scenerija, zato sto me je interesirala estetska revalorizacija takvih prostora, poput tehnickog muzeja, tamo smo isto nastupali, jer onog casa kad publika sjedi i moguce se dosadjuje nad mojim sviranjem klavira, netko ce usmjeriti pogled gore, u luster, i razumjeti da je luster razlog zbog kojeg smo u tom prostoru, ili da su socrealisticki reljefi u predvorju to .. nisam siguran da projekt poput naseg moze danas u hrvatskoj uci u prostore koji pripadaju ljudima koji nose puske ... | ||
| ostao sam u kontaktu sa zagrebackim i splitskim milieuem premda sam vec duze vrijeme dislociran ... ali, ne osjecam tako strasno razliku u radu od sredine do sredine u kojima zivim jer stalno radim isti projekt... najzanimljiviji radovi su dosad uvijek nastajali upravo u kontekstu pandurove produkcije ... zivot u austriji, recimo, pamtim kao neke strasno tuzne godine (( l i n k 4 )), ali naletio sam i tamo na par interesantnih figura, na primjer, mario soldo, austrijski star-transvestit rodom iz imotskog, | | |
| on mi je omogucio jedan mali iskorak u svijet entertainmenta, za njega sam radio spicu za film dragattack! koji je prikazan na berlinskom i sidneyskom filmskom festivalu, flyere za klubske nastupe leigh boweryja, krudera & dorfmeistera i drugih, katalog velike modne revije koju je organizirao sa austrijskim ministarstvom za modu... u tom krugu sam upoznao par figura njujorske drag scene, i gaultiera, isto, za njega smo takodjer radili neke sitnice i to mi je sve uzbudljivo u nekom .. mmmmm, frivolnom, smislu .. | ||
| drag senzibilitet je vec u definiciji strasno povrsan, ali kad je prisutna neka jasna namjera, jasna energija, onda je to sjajno iskustvo, zapravo... jedan broj stvari se da napraviti samo u haljini, osjecam .. gen za camp se dobija s rodjenjem, ili .. probudis se jednog jutra iz nekog sna u kojem statiraju goli muskarci, i onda znas da si u problemu, da te na sljedecem koraku ceka album best of shirley bassey, sve znas dalje napamet .. | ||
|
fenomenalno kod homoseksualnog senzibiliteta je to da se uvijek na isti nacin razvija bez obzira na to koliko je pojedinac udaljen od te .. zajednice bazirane na nepripadanju .. neznam... uvjek se kao sideeffect javlja taj camp afinitet, koji podrazumjeva simpatiju za maniristicki element u umjetnosti.. camp emocija trazi uvijek slicno odstupanje od norme, bez obzira da li na izduzenom zenskom vratu stoji glava nefretete ili parmigianninove madonne, ili ga nalazimo na zadnjem omotu bjork, homogenic.. i u meni postoji to nesto sto zeli vidjeti zenu s predugim vratom! iznenadjuje me ponekad da je ta dama tako popularna... david carson .. | |
| recimo, tu je rijec o izrazu koji je baziran na otklonu, na deformaciji, zanimljivo je da upravo u takvom izrazu danas prepoznajemo sliku svog vremena .. zanimljivo je i to da se nakon brodyjeve tipografske reforme nova dizajnerska zvijezda pojavljuje na podrucju reforme layouta ... moguce je da cemo kroz odredjeno vrijeme govoriti o ovom razdoblju u tim terminima ... vulgarana je redukcija takvih fenomena na "mode", kad je rijec o impresivnijim pojavama, o temema koje se protezu na duza vremenska razdoblja... evo jedna od novijih je, i tu ja o opet vezi izmedju glazbe i oblikovanja, tendencija horizontalnog kretanja elemenata na stranici, to mi se cini zanimljivo ... | ||
| glazbu vise ne odredjuju uvodni takt i fade-out, u onom casu kad ulazimo u jednu suvremenu situaciju zvuka, mislim na dj-a, dobijamo kontinuum u kojeg stupamo i izlazimo iz njega, u vremenu .. u dizajnu .. tema simulacija tog kontinuuma, uvijek horizontalno, gradacijom elemenata na vektoru .. to najbolje moze izraziti osjecaj ovog trenutka, to je arkzinov timeline, to su designers republic, to je vaughan oliver kad je najbolji .. stalno ... | ||
| kad ce se 90e zbit u par pojmova, sigurno ce horizontalno gibanje koje ne priznaje format papira biti jedan od njih, vodit ce bitno ispred handel gothic i grunge tipografije... ali, izjasnjavam se protiv tog decimalnog vrednovanja, sta, imamo vec duze vrijeme jednu muzealizacijsku tendenciju koja vodi prema retrogardizmu ili akademiji, ili prema umjetnosti popisa, i nasuprot nje estetiku eksplozije, ... | | |
| trebalo nam je pola stoljeca da stignemo od heartfieldovih montaza do dieselove reklame koja je definirala istu metodu subverzije kao en vogue jednog tipa oglasavanja, ali govorit sad o devedesetim, to je kratkovidnost, u oba slucaja je samo rijec o umjetnosti xx stoljeca (( l i n k 5)), ili ja sad skacem sebi u usta?... ako je diesel heartfield, onda je, bez obzira na heroinski chic, calvin klein samo cecile beaton, recimo, jer se tu jos uvijek radi o pokusaju da se o ljepoti govori bez cinizma... | ||
| cini mi se da danas ta dominantna struja dizajna ((l i n k 6)), pogotovo americkog, da se tu ponavlja situacija iz arhitekture s kraja proslog stoljeca kad su parlamenti gradjeni u grckom stilu a vijecnice u gotickom, to je to sto se dogadja danas u oblikovanju, sve vise se vezuje za povijest ideja, ne nuzno novih ideja, odredjene proizvode estetski fiksira datum pojave na sirokom trzistu pa je za pretpostavit da ce se narednih pedesetak godina snowboardi i dalje dizjnirati u "stilu 90ih", na isti nacin na koji fossil ima sad rucne satove u "stilu pedesetih", i to je to |  | |
| ||
| ...a mozda se i svi skupa opametimo ... u tom slucaju, nista nisam rekao ... | ||
[ Pusicka | Bozanic | Forum21 ] | ||