Novinari Foruma 21 organizirali su u ponedjeljak 19. sijecnja u Novinarskom domu tribinu o takozvanim Crnim listama na televiziji, i zabranjivanju njihovih emisija. "Dosta mi je ove tirade medijske samodopadnosti! Zasto ste progovorili tek sada? Zasto vec kod prve zabrane niste digli dreku?", upitao ih je Ivan Zvonimir Cicak , predsjednik Hrvatskog Helsinskog Odbora. U ime Foruma prvi je odgovorio Igor Mirkovic: "Bila je dilema treba li ici na vjetrenjace ili kalkulirati. Osobno sam se uzdao u taktiku malih promjena", dodavsi da "u javnosti jos nije bila sazrela kriticna masa, jer dok su ljudi bili u ratu, bilo je besmisleno boriti se za jednu vijest".
"Ali vi ste ti koji su trebali stvarati tu javnost!", odvratio je Cicak. A Dubravko Merlic uzvratio pitanjem: "Sto bi bilo da smo kod prvog problema davali ostavke? Mi smo se autenticno borili iznutra".
Da, autenticno su se borili iznutra kao sto su danasnji HDZ-ovci autenticno u SKJ potkopavali komunisticki poredak! Odnosno, jezik izdaje Merlica, oni su se doista "autenticno" i potpuno "iznutra" borili za ciljeve hrvatske nacionalne ideologije, za "pobjedu u ratu" tek nakon koje ce postati "smisleno boriti se za jednu vijest". U ratu je ionako, savladali su tu cinicnu novinarsku lekciju, prva zrtva istina.
Nisu li tu simptomaticni zahtjevi Foruma 21 "da Zakon o telekomunikacijama hitno treba dopuniti brojkom propisanom kvotom domaceg programa", da Vijece za telekomunikacije treba "raditi na zastiti hrvatskog etera i razgranicenju frekvencija sa susjednim drzavama" ili da "zakonske odredbe za javne i privatne elektronicke medije budu nadopunjene jasnom odredbom o uporabi i njegovanju pravilnog hrvatskog jezika i jezicne kulture uopce"!
Vec u samom programatskom tekstu, ideoloskoj osnovi Foruma 21, Rezoluciji o elektronickim medijima, pocetna tvrdnja kako su "demokratske promjene u Hrvatskoj tek rubno dotakle radiotelevizijski sustav, da HRT i dalje djeluje vise kao drzavna radiotelevizija nego kao javna sluzba, da vlast dosada nije pokazala zbiljsku zelju za promjenom modela radiotelevizije naslijedjenog iz proslih vremena!" falsificira situaciju, jer upravo su tzv. "demokratske promjene" bitno "dotaknule" RTV sustav i iz javne sluzbe posljednjih godina "proslih vremena" pretvorile ga u drzavnu televiziju pod kontrolom HDZ"a.
U tome HDZ ne bi mogao uspjeti bez aktivnog ucesca, kolaboracionizma tih medijskih "profesionalaca", od Dubravka Merlica , s Hloverkom N-S. i Denisom Latinom voditelja ranih ratnohuskackih Dnevnika i kasnije dugogodisnjeg urednika Slikom na sliku, Branimira Bilica, Tihomira Ladisica, Zeljke Ogreste (kojoj je za vrijeme rata "bilo vrijeme" voditi imbecilni talk show, i pri tome izbjegavati bilo koje pravo pitanje!), Mirjane Rakic, Igora Mirkovica i Silvane Mendjusic do djelatnika demokratskog Radija koji je s ponosom prvi u eter pustio Tudjmana!
Cinjenica je da se novinari Foruma 21 do nedavno nisu javno oglasili na niti jednu zabranu, cinjenica je da nisu reagirali na niti jedno otpustanje svojih kolega. Upravo suprotno, vrlo cesto su zasjedali u jos tople tudje fotelje. I sada, kad i njima prijeti izmicanje fotelje, sjetili su se, potpomognuti Sjedinjenim Drzavama, koje su previse ulozile u ovu regiju da si smiju priustiti propast procesa reintegracije i gradjenja mira, dizu glas. Tek kad su postali "zabranjeni", odnosno kad su neke njihove emisije prestale biti potrebne u svakodnevnom zaglupljivanju javnosti, dosjetili su se da se pobune protiv cenzure. A dok im je emisijama prodefiliravao cijeli HDZ, a opozicijski lideri (i gradjanski i politicki) bili slucajni posjetitelji, nisu imali nista protiv zabranjivanja. "Nije bilo vrijeme".
Naravno, unatoc mogucim razlozima koji su ponukali novinare da se sada oglase (pravovremeno presaltavanje na "dobitnu kombinaciju"!) nije prob lem u njihovu novopronadjenom demokratskom osjecanju - njega treba pozdraviti. Cak i jedna takva neformalna cehovska grupa, vodjena partikularnim profesionalnim interesima, moze predstavljati instancu nekog opce vrijednog politickog nacela (poput profesionalne nezavisnosti novinara i medija) po kojem ce se vrednovati karakter drustva. Pojava Foruma 21 ima vecu simbolicku vrijednost nego sto je njegova realna politicka snaga, i to bez obzira sto njegovi clanovi, do jucer ministranti u katedrali hrvatskog duha, vec danas hoce naplatiti svoje buduce zasluge za doba "kad jos nije bilo vrijeme".
No, pitanje je koliko je taj novosteceni demokratski zanos u funkciji zaborava, ali ne toliko onoga sto se konkretno, u pojedinacnim slucajevima dogodilo (tko se okoristio partijskom podobnoscu), nego u funkciji potiskivanja realnosti. Kako kaze Jelena Lovric, nevjerojatno je da ljudi koji su se proglasili liderima demokratskih promjena u medijima na legendarno pitanje "Sto si radio u ratu, tata?" odgovaraju da je bilo "besmisleno boriti se za jednu vijest dok su ljudi ginuli". Time ne samo da dovode u sumnju ono malo moralnog integriteta sto im je preostalo, vec na najbezobzirniji moguci nacin jos jednom ignoriraju i omalovazavaju sve ono sto se od 1991. dogadjalo, sto se dogadja i sto postoji na medijskoj sceni. I Feral, i Arkzin, i Novi list, i Bumerang, i svi ostali koji su ustrajno ukazivali na ono sto se pod krinkom "rata i poratja" u Hrvatskoj dogadjalo. A dogadjalo se upravo ono protiv cega se sada, navodno, oni bore: centralizacija vlasti, partijska i etnicka podobnost, cistke po javnim poduzecima, pretvaranje medija u sluskinju dnevne politike. Ali za njih, za Forumase , za "hrvatsku gradjansku oporbu" sve to, i Arkzin, i Bumerang, cak i Feral pa i Novi list, je ionako nevazno, marginalno, alternativno i "jugonostalgicarsko" i nedovoljno "hrvatsko". Prava hrvatska gradjanska oporba danas ne mogu biti oni koji se nikad nisu valjali u blatu sovinizma, vec oni koji su uvijek bili dovoljno sovinisti da bi bili "pravi Hrvati".
Stoga, unatoc svemu i ma koliko to uzaludno bilo, svima njima kao i javnosti treba jos jednom jasno reci da nije istina kako su svi sutjeli, treba im reci da nije istina kako se nista nije moglo napraviti. I Jelena Lovric, Gojko Marinkovic, Viktor Ivancic , Goran Flauder, Tatjana Tagirov, Alen Anic, Boris Raseta, Toni Gabric i svi ostali poznati i nepoznati novinari i aktivisti svakodnevno su zaista stavljali zivot na kocku ukazujuci na zlocine, kradje, nasilje, sovinizam, boreci se za demokraciju i slobodu. I zbog toga nerijetko zavrsavali na sudu, informativnim razgovorima, s hitnim pozivima za vojsku ili pretuceni ispred ulaza svojih redakcija i domova.
I zbog njih, svojih kolega, ako vec ne zbog sebe i svojeg moralnog profila Forumovci nisu smjeli reci "nije bilo vrijeme".
Jer bilo je.
Upravo je tada bilo jedino pravo vrijeme!
[ Pusicka | Bozanic | Serdarevic ]