KAKO NASTAJU RACUNALNI PROGRAMI?
Danas cemo nauciti kako nastaju racunalni (kompjutorski) programi. Kompjutorski programi prave se pomocu drugih kompjutorskih programa. A ovi drugi pomocu trecih, treci pomocu cetvrtih, jos bazicnijih, i tako sve do osnovnih tzv. binarnih procesora (chipova) koji samo znaju sto im koja kombinacija strujnih ulaza znaci. Ali, kako chip zna sta mu sta znaci? To se postize jedino dugom dresurom koja zahtijeva puno vremena i beskrajnu strpljivost trenera, tzv. masinskog programera. On uci chip masinskom kodu ponasanja i razmisljanja.
A da ne spominjem tek viruse i bakterije i ostalu jednostanicnu bratiju. Pogledajte samo amebe... samo puzu po onim stakalcima i nista ne rade! I jos opstaju milijunima godina u TOTALNOM JEDNOSTANACJU! Bolje bi im bilo da se udruze u npr. spuzvu (kao stanice spuzve, koja je na razmedji jednostanacja i visestanacja) pa da bar budu korisne u kakvoj skoli ili lavabou! ZATO su meni najbolje zivotinje (mislim, one prave zivotinje, sa dlakama i noktima). A jos su mi bolji ljudi. A najbolji su mi chipovi. Kaze mi jedan kolega da su jedino jos tripovi bolji i od chipova. Ali ja mu nevjerujem. A on ih cak i kombinira! On kaze "ja nikad ne taknem chip a da ne chvaknem trip".
Ako ne radi, onda se kaze "ne radi" i otpusta se programera koji ga je napravio. A ako radi, pa onda odjednom stane, kaze se "ima bugove". "Bug" znaci buba, kukac. Prokleti kukci, nemoze se covjek okrenuti niti ista smislit ili napravit a da oni ne guraju svoj nos! Svud se pletu i samo nanose iskljucivo stetu! Bolje bi im bilo da nanose zbuku sa zidarima u Podunavlju pa da budu korisni narodu i drzavi, a i sebi zarade za koricu kruha, umjesto sto popiju sav sok iz cvjeca i okolo ostecuju biljke! A kompjuterski virusi su od ovih domacih bolji jedino po tome sto i kompjutorski virus dobije covjek (na disketi) ali se razboli kompjutor. A bolje da se razboli kompjutor jer je ipak lakse napravit novi kompjutor nego novog covjeka. A i novi kompjutor bude isti ko stari (samo bolji) a covjek ne bude isti. Kao prvo, bude puno manji a i nemozes tako lako instalirat sistem i programe od starog covjeka na dijete ko sa starog kompjutora na novi. Tako da to bas ne ide.
Meni su puno bolji pravi, veliki programi koje vidis na monitoru i znas cemu sluze, od tih prcmoljaka! I puno vise volim veliki, prostrani monitor na kojem se mozes opustit i porazbacat sto prozora nego onaj mali, stisnuti, koji moras poljubiti nosom da bi nazreo iza onog stakla di ti je sta, i rezolucija je krupna i gadno izgleda. To uopce ne volim. To vole samo budale! Tko to vise voli meni nije nista drugo nego budala i glupak. | ||||||
| ||||||
| ||||||