Svatko zna da je disketa odlican podmetac za stol koji se klima. No za takvu svrhu preporucuje se koristiti samo diskete s manje vaznim podacima, nikako one na kojima drzimo slike golih djevojaka sa Interneta jer cemo u protivnom kasnije umjesto ljepotica gledati sistemske poruke, sto na neke ljude moze djelovati vrlo razdrazljivo.

Takodjer, tko ima psa, zna kako je disketa idealan predmet za igru "Donesi!" Prakticna je za rukovanje, odlicno leti, a psu je taman idealne velicine za zagriz. Medjutim ne treba izgubiti iz vida da pas ima ostre i jake zube i izuzetno slinavu usnu supljinu sto nekim jeftinijim disketama moze zadati trajnu stetu (psecu slinu cemo lako i trajno ukloniti ako disketu iskuhavamo nekoliko sati u varekini).

Ako zelimo disketu koja nam je izuzetno vazna probusiti na nekoliko mjesta busilicom, dobro je prije toga pomocu kakvoga Norton-alata provjeriti njen sadrzaj i raspored zauzetih blokova kako ne bismo pogodili u dio diska koji sadrzi vitalne podatke.

K tome, jedan od vaznijih cinilaca trajnosti disketa je mjesto na kojem ih drzimo. Ono treba biti tamno, hladno i suho. Dno bunara, naprimjer, je tamno i hladno ali je dosta vlazno. Medjutim, ako bas to zelite, diskete koje cete drzati u bunaru dobro je najprije svezati kanapom ili najlonom za pecanje, kako bismo ih mogli samo izvuci kad nam zatrebaju, bez da moramo sami silaziti u bunar po njih (kad ih izvadite, prije upotrebe ih prosusite nekoliko sati u pecnici na najvisoj temperaturi).

Ako pak kanite drzati svoje diskete na zeljeznickoj pruzi (sinjama), dobro je izabrati neku prugu kojom vlakovi rjedje prometuju, jer kad vlak (narocito teretni) predje preko diskete, podaci na njoj se tako stisnu da ih ni najnoviji PKUNZIP ne moze dekomprimirati.