Daylight 1996, Rob CohenSylvester Stallone izgleda kao Goethe: zeli vise svjetlosti! |
Filmski dnevnik MARCELA STEFANCICA jr. [xx]
|
|
Ispod rijeke Hudson vodi dugacki tunel, Hollandov tunel, koji povezuje New York i New Jersey. Obicno je vrlo prometan, a sada si i nije previse nalik. Nije bas pri sebi! Pred nekoliko trenutaka ga je, naime, silovita, bucna, napola apokalipticna eksplozija pretvorila u grob - ulaz i izlaz hermeticni zablokirala.
Katastrofa.
Malo ljudi je prezivjelo, vecinu je sprzilo, rastopilo. Samo Sylvester Stallone, seksi neuroticarka Amy Brenneman i jos nekoliko obicnih sumnjivaca, naime, predstavnika svih slojeva i svih zanimanja, kao sto je i normalno. Filmovi katastrofe uvijek se pobrinu da se u ugrozenoj skupini nadju predstavnici svih klasa i svih zanimanja, sto znaci da na kraju katastrofe nikad ne nadjete dvije seksi neuroticarke, jos manje dva Stallonea!
Pazite.
Za tren se cak ucini da bi se s odgovarajucom alpinistickom opremom moglo usplaziti do svjetlosti. I gle, no, gle - Viggo Mortensen ima kao po narudzbi u svom autu alpinisticku opremu. Kako se smatra penjacem, pocne se uspinjati: vi samo lijepo tu pricekajte, odmah se vracam s konjicom. Precijeni se - i nestane ga zauvijek. Sto nije cudno, jer svi dobro znamo tko je u tom tunelu penjac - da, Stallo ne!
Mortensen, naime, citira Stallonea, ali samo zato da bi bilo svima posve jasno da su u tunelu samo dva Stallonea. Nasa prva misao je ocita: hej, zasto se prema svjetlosti ne uspinje sam Stallone?
Bez brige, i odgovor ce doci sam po sebi: ako bi se odmah uspeo Stallone, to bi mu i uspjelo - pa bi filmu bio kraj jos prije nego je poceo!
Ironicno, Daylight se potom prelije u dugo i iscrpljujuce nizanje dokaza da je Stallone supermenski atlet i da bi se zapravo lako uspeo onim putem koji je za Mortensena bio fatalan, i da je film odavna mogao zavrsiti. Zgodno, Daylight, nesto poput kombinacije aerobike i fitnessa na digitalnoj pozadini, virtualni bodybuilding, naime, nam stalno govori samo da je sve sto vidimo previse i nepotrebno. I iz toga nista pokusa napraviti mit, specificno - sve sto i tako ne trebamo vidjeti, kaze vatrom, vodom, zemljom ili zrakom, mitskim elementima, zar ne?
A Stallone?
Ocito je u metafizickoj fazi, zato individualnog neprijatelja ovoga puta nema, ali protiv sebe ima citavu civilizaciju - priznajte, tunel nije sagradio Bog, Priroda jos manje!