Trainspotting 1996, Danny Boyle/TT> Trainspotting nije tek film, Trainspotting nije tek roman, Trainspotting nije samo teatar, Trainspotting nije samo soundtrack, Trainspotting nije samo fenomen, Trainspotting je vlak koji dolazi na glavni peron

---

Prestanite vec gledati vlakove koji prolaze. Ajmo za promjenu u Evropu.
Recimo u Skotsku.
U Edinburgh, hej, radje nego u Glasgow. Tamo je sad zivot.
Kretanje.
Novi svjetski poredak.

Perfect day.

Tamo su sada u zakrecenu zilu pop kulture zaboli final hit, iglu koja je sve naspidirala uf, do napola nadrealisticke vrtoglavice. Avantura? Hja, samo za odvazna srca. I one koji ne padaju na imena William Wallace i Rob Roy.

Skotska dakle, Edinburgh, danas, ako vec ne sasvim danas, onda jucer - ili pak sutra, ali ne kasnije od konca osamdesetih.

Tipa, ne mladjeg od dvadesetih i ne starijeg od tridesetih, fanaticnog dzankija s jajastom i do usiju izbrijanom glavom i jos nesto nerastocenih tripova u guzici, iznenada pritisne, znate vec, usual stuff, sranje. Znate - ostro, pekuce, tekuce. Nista ne pomaze, avaj, pobijedi ju, avaj, ju, juju, jauk, otpadne Je li vec prekasno: misao na druge, kompaktnije stvari - cokolada? - organizam ne mozes vise zavaravati. Puta nazad nema vise. Organizam, musicaviji od vremena, vec popusta, grci se i napinje, joj, tik pred eksplozijom je vec. Potrebna je brza reakcija? Kamo? Kuda? Brzo, brzo, brzo. Urgent! Kamo? Na WC, na zahod, na klozet klozet, klozet, klozet brzo, brzo, brzo. Pliizzzz! Sranje!! Ah, Bog postoji - tamo je, klozet. Juhej uf, polakse, skoro mi je uteklo, oh, zahod jos korak oh, sto pise, sssto pise na vratima stooo aaah - NAJGORI KLOZET U SKOTSKOJ. Najgori klozet u Skotskoj, definitivno. Kad ga najvise trebas.

(Prije nego nastavimo s pricom o dzankiju kojemu je organizam popustio na najjavnijem prostoru, valja upozoriti da natpis na vratima ne laze, jos gore, pokaze se za cisto ljeporjecivo uljepsavanje - najgori zahod u Skotskoj naime izgleda kao najgori zahod na svijetu, ukljucujuci tu i Rumunjsku, Gornju Voltu i donju Koreu. Ne, nije jahta - i stoljetne vode ga ne bi isprale. Okej, zamislite si najgori najgnusniji, najodvratniji, najuzasniji i najzasraniji zahod u Hrvatskoj koji ste ikad vidjeli, pomnozite to s tisucu, dodajte cijelu nogometnu ekipu kojoj je otislo previsoko, pa jos uvijek necete ni izdaleka imati sliku najgoreg klozeta u Skotskoj, tako zasranog kao da je jedini u Skotskoj specijaliziran za ekspresne i nesavladive potrebe dzankija. Sit, slabo mjesto za cruising. Huh. bez brige, taj zahod je vidio vise guzica nego svi filmovi s Melom Gibsonom skupa.)

Tip, dzanki za sva vremena, rodjen za overdose i Demi Moore, euforicno uleti kroz vrata (Lust for Life?), najprije mu malo zastane dah (prav mu budi, zasto ne cita ono sto smo napisali u zagradama), potom energicno otkopca hlace, sjedne na najgoru, najgnjusniju, najodvratniju i najzasvinjeniju zahodsku skoljku sto ju je ikad vidio (pomnozeno s tisucu + nogometna ekipa ukljucujuci rezerve), u - ah, od svega groznog zastopanu skoljku, ionako vec prepunu ljigave mase/izmeta, posalje dug, silovit, nezaustavljiv rafal, pri cemu njegovo lice zabljesne svjetlost kakva ga zahvati tek pri rafalu heroina. Uaaauuaaaaghhh!!! Karmelicanke bi ga uzele za osamnaestu clanicu, huh, tako sretan, blazen, prosvijetljen lik ima, uf, bez ikakvog osjecaja krivice.

 (Pogodili ste, njegov lik je posve drugaciji od lica junaka koji zahode po filmovima iskoristavaju tek kao precice za bijeg pred ubojicama, psihopati, policajci i nacisti, pogodili ste, uh, ko prstom u pekmez - posve drugaciji od lica junaka koji za vrijeme dugih potjera niti jednom ne sjedaju na skolju, oja, pogodili ste, pogodili.)

Dzanki jos malo posjedi. Sav skamenjen. Spasen. Seks ima krace noge. Samo jos malo pliiiizooodaaa. Okej, relax!	(Nema sta, o tri stvari se s njim nema smisla prepirati: prvo, o uzitku kojeg nudi igla, drugo, o uzitku kojeg nudi klozet, cak i najgore u Skotskoj, i trece, o uzitku uf, trece stvari se ne mogu sjetiti, utekla mi je, mada znam da mora negdje bitii ta treca stvar, vec negdje, uvijek su tri stvari kad je rijec o zivotno vaznim stvarima, huh, tri stvari kao "sloboda, jednakost, bratstvo". Zar ne?)
Ziv sam, ziv, misli si dzanki, na dlaku slican zenskoj koja je gola pozirala za lokalnu televiziju i potom se vratila na novu rundu. Stvarno, ziv je.	(Hej, ako bi vam netko na stol postavio overdose i dobro sranje - sto biste izabrali?)

Tip vec skoro ustane kad osjeti da mu je u ljigavu minestru koja se talasa u skoljci palo i nekoliko neraskrojenih, neprobavljenih tripova. Ojoj! zivotinjski skoci ali prekasno, bijeli tripovi su vec potonuli u mrak. Nista, po njih mora pa nek kosta sto kosta.

(Kao sto znate, dzanki bi za svoj dzank, za svoju svakdasnju dozu, ucinio sve, bez iznimke. Ubijao bi. Lagao. Krao. Prosio. Prostituirao se. Dzepario seropozitivne. Pristao na incest. Isao u crkvu. Nastupao u kriminalnim serijama domace televizije. Vrijedjao vjerska osjecanaja budista. Gledao sve hrvatske filmove zadnjih deset godina, vise puta i ne na fast-motionu, vec na slow motionu ako treba. Pogledao sve rukometne utakmice hrvatske reprezentacije. Dzanki naime zna da je sve okej, dok se ne prihvati kanibalizma, silovanja trudnica na zabacenim parkiralistima i prodaje djece za potrebe porno industrije.)

Dzanki, koji stoji na sred najgoreg klozeta u Skotskoj, filozofski pogleda u najgoru zahodsku skoljku u Skotskoj, poduzetno se nagne nad nju, rasiri ruke, polako ju porine u sluzastu masu prsti su vec dole jos nista ide dalje gurne jos glavu jos nista u skoljci nestane jos i njegov vrat .. gornji dio trupa tip plazi u svoje vlastite izlucevine

(uf, egoist)

jos nista sada iz skoljke vire jos njegove noge tek jos jedna oh, vidi jos cipele ni njih vise nema nista vise. Tip ode po trip! Skoljka je duboka, prostrana, mracna, mlaka - a tip pliva, tone i tone i tone, dok u polumraku ne udari u dnno, na kojem stoje njegovi tripovi. Na lice mu se vrati blazenstvo. Pograbi ih trijumfalno ispliva i ode iz najgoreg klozeta u Skotskoj. Tako pocinje Trainspotting, skotska halucinantna lokomotiva o agonisticnoj grupi anonimnih edinburskih dzankija, sociopata, lopova, lazljivaca, propaliteta, autsajdera, desperadosa i ekscentrika, koji je orkanski potresao i opsjeo Veliku Britaniju.

(Necu kriti, tipovi zaista izgledaju kao fanaticni navijaci skotske reprezentacije, od kojih ne bi uzeli ni jos zapakirani kondom, pa iako je jedan od njih lud za Seanom Conneryjem, jedan za Iggy Popom, jedan za cinizmom i nihilizmom, jedan je pak totalni alkoholicni psycho u bijelim carapama, koji - gle, gle - cistunski mrzi droge. Ne zele niti zivot niti posao niti karijeru niti obitelj niti televiziju ni ves masine ni automobile ni CD-e ni elektricne otvarace konzervi ni tapecirane kauce ni Big Mac ni zdravlje ni holesterol ni stalnog zubara ni setnje u parku niti Bozic ni poreze niti cekove ni kreditne kartice ni hipoteke ni penzije ni buducnost ni zivot jer u nedjelju ujutro ne zele razmisljati tko su. Dobri momci. Skotski Taksisti, huh, "I choose not to choose life!")

I vibracije su se rasirile po citavom svijetu jos dok je film u kojem junaci sprehaju cistokrvnu skotavstinu (heavy!), igrao samo u VB. Sur, pokazali su ga i u Cannesu, ali ne u konkurenciji, jer se selektoru festivala, sedamdeset+godisnjem Gillesu Jacobu zgadio. Znaci, u filmu, epizodnoj kronici skotskih crijeva ima dovoljno prizora pri kojima penzicima proteze padnu u knajpkafe. Tek da vam namignem: prizori u kojima si - vama na oci! - dzankiji u zile ubadaju igle i slicne stvari, uopce nisu najstrasniji, najubojitiji i najsokantniji, uf.

(Jesam li vam spomenuo klinca cije posthumno lice izgleda kao neka Dalijeva previse osobna slika dzankija? Jesam li vam spomenuo ma gdje ste vec otisli!?)

Trainspotting je zaludio VB - i sada zaludjuje ostatak svijeta, cak i Ameriku, u kojoj ce ga vrtjeti s titlovima jer je posve jasno da bi jenkiji od sve brzometne logoreje razumjeli tek rijec cunt, koju je moguce cuti sezdesetpet puta, i rjecicu fuck, koju se moze cuti vise puta nego u svim filmovima Martyja Scorsesea zajedno, ukljucujuci i one prizore koje mu je cenzura izrezala.

BRITANSKI SUND.

(Sorry, Quentin, bez citata.)

PONOCNI KAUBOJ DEVEDESETIH.

(Oh, kako su se promijenila vremena, zar ne - Ponocnog kauboja, nekoc prokletog i skoro raspetog, danas vrte u nedjeljno popodne.)

PAKLENA NARANCA DEVEDESETIH.

(Jel neko za marihuanu? Cetiri vjencanja i pogreb? Ecstasy? Ne, to je samo za rejvere koji su dosli malo poviriti jer sutra moraju na posao.)

Pravi dzanki je poput morskog psa: prozdre sve na sto naidje, sve sto ga otkaci. I sve drugo, heh, za svaki slucaj, tko zna, mozda ga susne, ako ne drugacije ono u nekoj kombinaciji. U Trainspottingu se rolaju pravi dzankiji, sto znaci da imaju apetit morskog psa i organizam dehidriranog dzankija, tako da ponekad naprosto odreknu.

Tko prezivi, pobjedjuje. Tko umre nece vise biti na igli. A heroin, oh, heroin je bolji od seksa. I od zivota. Iskreno receno, u Trainspottngu zivot nije nikakva alternativa. Biti ili ne biti - ain't much of a choice.

(Hej, dal' bi vi odmah nakon pogreba svog dragog brata na zahodu pokusali povaliti njegovu trudnu djevojku?)

Okej, zato sto stvar ocito ne izgleda kao pionirsko ljetovanje, bolje je da se dogovorimo. Trainspotting nije soc-realisticka drama niti trosatni ep o izgubljenosti generacije X, vec devedesetminutni acid, prepun zeludcanog crnog humora koji izgleda kao najgori klozet u Skotskoj. Hej, kakva generacija X - tipovi imaju potpuno jasno stanoviste, zar ne. Nisu niti zrtve okolnosti, niti buntovnici protiv socijalne represije, vec su dovoljno karizmaticni da im je svejedno. Dzanki, kojemu nestane robe nakon gledanja ovog filma ce se osjecati kao da je upravo sisao s igle.

(Ne, dragi moji, nitko od stvaralaca ovog filma nije dzanki. I da, svi imaju kratku kosu)

A Trainspotting, koji je eksces za trenutacni kulturni absces, nije pao s neba, zelim reci, film Trainspotting nije samo film. Preciznije, Trainspotting je najprije bio roman, "literarni fenomen dekade", da, vrlo epizodni, fragmentarni roman skotskog pisca Irvinea Welsha, koji se u medjuvremenu, bas kao i glavni junak romana, preselio u Amsterdam.

(Opa, dragi moji, necu vise tvrditi da nitko od kreatora filma nije dzanki. Khm, Welshov brat je ove godine umro, overdose. Kratka kosa ostaje, usprkos svemu.)

Kultni roman se prvo prelio u vrlo uspjesnu kazalisnu predstavu, potom jos u film koji je sa svoje strane porodio senzacionalni soundtrack, eklekticnu kolekciju starih i novih hitova (Iggy Pop, Brian Eno, Primal Scream, Heaven 17, Sleeper, New Order, Blur, Lou Reed, Underworld, Ice MC, Pulp, Bedrock, Elastica, Ewen Bremner, LeftfieldbBacha i Bizetovu Carmen), koji su opsjeli i hipnotizirali staro i mlado. Sur, soundtrack tog filma je na vrhovima top lista. Film koji je kostao tek dva i po miliona USD je samo u VB donedavno zaradio vise od 17 miliona USD, nakon premijere su prodali vise od 200.000 primjeraka romana, hej, cak i 25.000 primjeraka scenarija su vec prodali, oh, i miki-majce s natpisom "Sranje je biti Skot" idu kao na pokretnoj traci. Film je postao industrija. Nevjerovatno, jer je rijec o evropskom filmu.
Jos gore, propagandna kampanja, ciji je najudarniji element bio crno-bijeli plakat s cetiri momka (+djevojka), je uskoro postao najcesce imitirana kampanja: parodicnu verziju tog plakata su upotrijebili u propagandnoj kampanji za ponovno lansiranje filma Withnail and I, kampanja za cipele Cobra je zvonila u znaku slogana Trainerspotting, cak je i kampanja za musical Starlight Express bila tek copycat Trainspottinga.
Roman je prvi puta objavljen 1993, a Welsh kaze:

"Oh, niti pomislio nisam da ce mi taj roman ikad objaviti, ma kakvi. Nisam ga pisao za objavljivanje. Da su ga objavili me je zbilja iznenadilo. Da je postao uspjesna kazalisna predstava, me je takodjer iznenadilo. I da su ga sad pretvorili u film opet me je iznenadilo."

Za svaku novu etapu - heh, svakim novim iznenadjenjem za Welsha - stupnjevala se je intenzivnost Trainspottinga, eh, dok nije - unatoc krizarskom pohodu desnicarskih listova tipa Daily Mail - postao trend, fenomen. Iz hardcore subkulturne nise je kao tornado prerastao tinejdzerski stream i udario u mastodontski mainstream. Mainstream nakon toga vise nikada nece biti isti. I znaci, alternativa i subkultura ce se morati zamisliti nad ironijom svoje sudbine. Na obzoru je novi kolektiv. Novi fiks. Brutalan kao otvorena zila. Prikljucenje je uspjelo. Otkacenje tkodjer. I nesto od tabua je na licu mjesta izgubilo posao.

(Okej, guys, tko stoji iza Trainspottinga? Kolumbijski narko-karteli? Skotska iredenta? Ne, Danny Boyle, cetrdesetogodisnji skotski reziser, koji je u Trainspottingu sastavio istu ekipu kao i u svom senzacionalnom, intrigantnom, i u ovim krajevima prikazivanom Plitkom grobu: producent je opet Andrew MacDonald, unuk legendarnog britanskog producenta i scenarista Emerica Pressburgera, scenarist je opet John Hodge, skotski lijecnik kojije nedavno sve sokirao objavom da ce se na neodredjeno vrijeme radje vratiti svom osnovnom poslu, koji ga vec ceka u nekoj juznolondonskoj bolnici, i u glavnoj roli je opet Ewan McGregor, necak glumca Denisa Lawsona, koji je u Plitkom grobu glumio pohlepnog zurnalista. I dzankiji, nek vam do ranog groba bude jasno, da je Boyle odbio h'woodske filmove s Arnoldom Schwarzeneggerom i cetvrtim Osmim putnikom, da bi i svoj treci film, A Life Less Ordinary, snimio s istom ekipom - kod kuce, u Skotskoj.)

Getting by.
Looking ahead.
The day you die.
Trainspotting.

---