To Die For 1995, Gus Van SantSto Hollywood ima protiv malih ljudi koji zele postati slavni? |
Filmski dnevnik MARCELA STEFANCICA jr. [14]
|
|
Da se razumijemo, To Die For je rezirao Gus Van Sant, prvak malih, niskobudzetnih, tijesnih, finih, ekskluzivnih, narkolepticnih art vinjeta tipa Drugstore Cowboy i My Private Idaho, ali sam film je holivudski: tu je visoki budzet i tu je visoka zvijezda (Nicole Kidman), a ni sam film nije autorski u uzem smislu rijeci (Van Sant nije scenarist), vec je snimljen po bestselleru Joyce Maynard, ah, posve ociti ready-made precici do uspjeha & slave.
I dalje, nema vise intimizma, miniaturizma i bezizlaznosti: tu su jos velike teme i podsvjesna nada da se je ipak moguce uspeti iz fatalne anonimnosti. Nicole Kidman igra malu, nevaznu, anonimnu, ambicioznu frajlu, koja s muzem, igra ga Matt Dillon, zivi u gradicu Little Hope i fantazira samo o tome da se probije na TV, makar i na prognozi vremena.
Razlog?
"U Americi nisi nitko dok ne nastupis na TV!" glasi njena tabloidna filozofija. Zna sto hoce - cijena je ne zanima.
A nakon vjencanja naravno dolazi pogreb: u njenom usponu muz ubrzo postane prepreka, zato ga se uz pomoc tupog tinejdzerskog ljubavnika, igra ga Joaquin Phoenix, otarasi. Novog vjencanja nema.
Sto je tu najfascinantnije?
Oh, upravo to da holivudski film ostro, gnjevno, napola mesijanski udara po medijima i malim ljudima koji zele no matter what postati slavni. To Die For je nesto izmedju satire i crne komedije, ali Van Sant ima nazalost tek tolikosmisla za humor kao Nicole Kidman.
Eh, pa sad igra dumb blonde, glupu plavusu, a te nemaju smisla za humor, reci cete. Problem je naravno u tom da Nicole Kidman ne igra glupu plavusu, vec spletkarsku, proracunatu, bezobzirnu, koristoljubivu, castohlepnu, ubojitu nimfetu koja svrsi samo kad se vidi na televiziji.
To Die For mozete uzeti i cum grano salis, ali nitko vam ne brani da je ne shvatite doslovno, naime kao homoseksualnu viziju zenskih fantazija, kao nacin na koji Van Sant, najpoznatiji deklarirani h'woodski homoseksualac, sada - konacno s visokim budzetom i ocito boljim vidikom - vidi zene.
A kako to?
Oh, kao hrpu korumpiranog, podlog, diabolicnog mesa, kao arogantnu sirenu koja svoje tijelo upotrebljava za zavodjenje i unistavanje muskaraca: zene su za njega klise. Hej, kako bi mu se mogao oduprijeti?
Stvar se naravno ne zavrsava tu. Ako malkice pomislite, osnovna ideja filma ide ovako: zenske stvaraju mediji.
Sto bez ostatka znaci: mediji su krivi da zene uopce postoje.
Sto opet znaci: mediji su izvor svega zla, zato zasluzuju frontalni atentat.
Sad razumijete?