O Ernestu Gellneru kod nas se moze saznati veomamalo. Njegovih knjiga nema u hrvatskom /a ni srpskom/ prijevodu, o njegovimse idejama rijetko raspravlja, on nije predmet akademskog naucavanja, knjigenasih autora rijetko sadrze reference na Gellnerov rad. I ovaj kratak prikaznjegovog djela biti ce nuzno manjkav. Ipak, nadam se da ce i to biti dovoljnoza stjecanje neke osnovne slike o ovom, kod nas neopravdano zapostavljenomautoru.
Ernest Gellner rodjen je 1925. godine u Parizu. Odrastao je i skolovaose u Pragu iz kojeg odlazi u Englesku nesto prije njemacke okupacije. Zavrijeme drugog svjetskog rata bio je pripadnik ceske vojske u egzilu. Studiraoje filozofiju na Oxfordu gdje je bio i nagradjen kao jedan od najboljihstudenata. Akademsku karijeru je zapoceo na London School of Economics,a zatim je presao na sveuciliste u Cambridgeu gdje je i penzioniran. Posljednjihgodina svog zivota je i dalje bilo aktivan i to kao clan odsjeka za sociologijuna Sorosevom Srednjoevropskom sveucilistu u Pragu, te kao direktor tamosnjegInstituta za nacionalizam. Bio je i clan Britanske akademije znanosti, aumro je 7. studenog 1995. u Pragu od srcanog udara.
Prvi zapazen rad bila mu je knjiga Words and Things [1959] u kojojzestoko kritizira Wittgensteinovsku filozofiju jezika. To djelo nije znacajnosamo zbog uspjele kritike spomenute filozofske skole, nego i zbog stilakojim je napisano. Naime, prica se da je rjecnik duhovit ali i toliko ostarda je Gilbert Ryle odbio recenzirati knjigu u vodecem britanskomfilozofskom casopisu Mind kojem je tada bio urednik. Takav stil jei nadalje ostao prepoznatljiva karakteristika Gellnerovih djela. Njegovuduhovitost mogu ilustrirati recenicom kojom je "opalio" po ThomasuKuhnu: "Jedan je Krecanin rekao da je sve sto god neki Krecaninkaze odredjeno nekom paradigmom, te da su sve paradigme nesumjerljive".
Nakon toga se Gellner vise nije bavio samo usko filozofskim temama vec seprihvatio i drugih disciplina, poput sociologije i kulturne antropologijegdje takodjer daje zapazene radove. Naslovi njegovih knjiga dobro otkrivajusiroko polje interesa.
Thought and Change [1964]
Saints of Atlas [1969]
Legitimation of Belief [1974]
Muslim Society [1981]
Nations and Nationalism [1983]
The Psychoanalytic Movement [1985]
Relativism and the Social Sciences [1985]
The Plough, Sword and Book [1988]
Postmodernism, Reason and Religion [1992] i
Civil Society [1994].
Ova bibliografija, naravno, nije potpuna.
Poznavaoci osobito hvale neke od ovih knjiga: studiju o Berberima nastaluu Maroku [ Saints of Atlas], veoma duhovitu i lucidnu interpretacijuljudskepovijesti [ The Plough, Sword and Book], te njegovu veoma utjecajnuteoriju nacionalizma [Thought and Change, Nations and Nationalism]. Gellnerove ideje o ovom posljednjem pitanju postale su ne samo klasikom,nego su prisutne u velikom broju njegovih ostalih radova.
Pripovijest pocinje s razlikovanjem dva osnovna tipa drustva: agrarnih iindustrijskih. Prva drustva su maltuzijanska, sto znaci da u njima nemaproizvodnog napretka, da kolicina zivotnih dobara ostaje uvijek ista dokje stanovnistvo sve brojnije. Takva su drustva staticna i u socijalnom smislujer su razlike medju drustveni grupama stalne i ostre. Kultura sluziisticanju i opravdavanju tih razlika. Aristokracija govori drugacijimjezikom od puka /npr. latinskim, francuskim... /, drugacije se odijeva,za nju vrijede drugacija pravila ponasanja i sl. Svaki od ovih aspekatanije tek izraz imovinskih razlika nego i pokazuje gdje je kome mjesto. Plemicne bi bio pravi Bozji izabranik da se na njemu ne vidi da je drugaciji odtrgovca makar od ovih bio i mnogo siromasniji.
Industrijska drustva nisu maltuzijanska: u njima se proizvodnja stalno povecava,kolicina raspolozivih dobara je sve obilnija a stanovnistvo se brojem smanjuje.Drustvo postaje dinamicnim i u drugom, vaznom pogledu: socijalnom. Stalnei ostre razlike medju drustvenim grupama nestaju. To ne znaci da su sviljudi u istom polozaju nego da je sada moguca vertikalna pokretljivost,tj. da je moguce popraviti ili pokvariti svoj drustveni status. Drugim rijecima,nema vise kastinske podijeljenosti i "nepropusnosti". Prirodarada u industrijskom drustvu zahtijeva stalnu pokretljivost stanovnistva,sto znaci i mnogo medjusobne komunikacije. Da bi se to ostvarilopotrebni su zajednicka kultura, zajednicki jezik i pismenost.Stoga drzave pocinju standardizirati jezike , uvoditi obaveznoskolovanje itd. Razvijaju se i transportni sustavi, te medijikoji do tada izoliranim ljudima otkrivaju da postoje i mnogi drugi njimaslicni. Koliko je ta zajednicka kultura nuzan uvjet opstanka u industrijskomdrustvu, ona postaje dio ljudi koji se s njom identificiraju, tj. postajunacionalisti. Nacionalizam je, dakle, privrzenost toj kulturi koja sespaja sa zeljom da svi koji je dijele zive u istoj drzavi.Takonastajunacije, tj. uslijed procesa zadovoljavanja potreba modernog industrijskogdrustva . Malo cudna ideja za ovdasnje poklonike Bogom danih nacija,zar ne?
Gellner, naravno, svemu tome dodaje i mnostvo detalja, tipologija, periodizacijai drugog da bi teoriji prilagodio povijesne cinjenice. Kao sto sam vec rekao,Gellner iz istih premisa izvodi i objasnjenja mnogih drugih pojava kojimase bavi poput npr. racionalizma moderne znanosti. Time, ipak, ovaj prikazvise nece zamarati citatelja. Umjesto toga se nadam da ce mu bar neko odGellnerovih djela ubrzo postati direktno dostupno.