Postoje dva pristupa jeziku; onaj akademije, i onaj s luckih dokova. Akademija je ugnijezdjena u kapitalu, u jezgri drzave, i pokusava nametnuti standard za koji se, poput kaznenog zakona ili saobracajnih pravila, smatra da igra vitalnu ulogu u ocuvanju integriteta drzave. Kao sto propisuje opce standarde komuniciranja, smatra se i cuvarom jedinstvenog kulturnog karaktera nacije.

Nasuprot tome, ljude iz luke ne zanima cistoca, vec razmjena. Na rubu drzave, moraju pronaci brze i prljave nacine za dogovaranje poslovnih transakcija (mnoge od kojih su i same takodjer brze i prljave). Nepismeni morski konjici mogu tecno govoriti pola tuceta jezika, stalno mijesajuci juhu jezika. I ljudi iz luke ne obicavaju centraliziranoj drzavi pridavati veliko znacenje ...

Taj stari antagonizam ponovo se odigrava u novim postavama i novim lukama. Luke su u kompjuterima povezanim modemima; njihovi korisnici upotrebljavaju pidgin, poput luckih prijana, ali su elokventniji i bolje obrazovani. Njihov kozmopolitanizam ne pripada svijetu luckih dokova vec satelitske televizije. Posljednja jugoslavenska generacija je bila prva koja je imala pristup MTV Europe, i odmah potom i prva u pedeset godina koja je prosla kroz rat.

Utjecaj toga na liberalnu inteligenciju efektno ilustrira knjiga koju su priredili zagrebacki antropolozi (etnolozi op.p.), i koja analizira semiotiku rata u Hrvatskoj s referencama na Podkulture - Znacenje stila Dicka Hebdigea. Nekoliko stotina kilometara dalje i proucavali bi punk ili soap opere, ali umjesto takvih poduhvata morali su primjenjivati kulturalne teorije na mlade ubojice s bandanama oko cela i slike Hrvatske kao Krista na raspelu.

A tendencija analitickom otpadnistvu nalazi svoj glas u ARKzinu, magazinu Hrvatske anti-ratne organizacije ARK. Njihov web site (pubwww.srce.hr/arkzin) pruzio je utociste i pridruzenom izdanju, prilogu za kriticku publicistiku, ciji naziv prije pripada svijetu luke negoli akademije. U engleskoj verziji svog manifesta, Bastard objasnjava kako njihovo ime "potice iz koncepta necistoce rase - nasuprot svim kultnim porodicama (rasama, klasama, nacijama) ... nasuprot tome, Bastard stoji za ideal javne upotrebe razuma".

Intelektualno, vidi se kao paradoksalni hibrid Prosvjetiteljstva i postmodernizma. U tom kontekstu, ono sto nekoga cini intelektualcem definira posvecenoscu nizu liberalnih, demokratskih principa. "Nema nacina na koji se te osobine mogu naslijediti iz hrvatske kulturne i politicke tradicije", nastavljaju. "Stoga, biti intelektualcem u Hrvatskoj danas, znaci biti nezakonito dijete hrvatske tradicije".

Clanci iz posljednjeg izdanja su prezentirani na siteu; diskusija o nacionalizmu i romantizmu, Kafki i cionizmu, posveta Ernestu Gellneru, svi na hrvatskom jeziku. Ali koliko su stvarno hrvatski moze biti predmetom kontroverze, jer novi nacionalisticki establishment poduzima naglasene i mnogo-satirizirane napore da naglasi razlike izmedju sluzbenih hrvatskih i srpskih oblika juznoslavenske jezicne skupine.

Kao sto nacionalisti pokusavaju "ocistiti" jezik ciscenjem srpskih elemenata, disidenti se pracakaju u svom mijesanom zargonu. Foto-esej na arkzinovim web stranicama obiljezava novembarski protest protiv ukidanja zagrebackog nezavisnog Radija 101. La Lotta Continua, proklamira, a ispod toga Fight the Power: Slogani post sezdesetosmaske Talijanske revolucionarne partije i crnih nacionalistickih rapera Public Enemy. Paragraf na hrvatskom iznenada preskace u engleski da bi zakljucili "But, we shall never surrender".

Tu je i fotografska prezentacija koja slavi pobjedu protestirajucih s potpisima na engleskom. Stranica je naslovljena s Cool, i ponavljanje rijeci daje tekstu ritam.

To su djeca MTV Europe u svom pohodu!

(c) Marek Kohn, The Independent, 19.1.1997.

Oni s duzim pamcenjem sjecaju se imena Mareka Kohna kao politickog kolumnista The Facea u njegovim najboljim danima, ali i clana muzickog projekta "The Enemy Within" namijenjenog podrsci rudarskom strajku. Technofile je njegova redovita kolumna u The Independentu u kojoj opisuje svoje rezultate surfanja Internetom.

Posljednjih godina intenzivno se bavi problemom novog uspona rasizma i nacionalizma. Tome je posvecena i knjiga The Race Gallery kao i njegov The Race Gallery Web site.