pise:
Dejan Krsic

 

"Ovo je neko opiceno sranje!" uskliknuo je Afrika Bambaata cuvsi Trans Europe Express a. No otkad je ulijepio nekoliko njihovih semplova iz Numbers i TEE u Planet Rock i urbana popularna kultura vise nikad nije bila ista.

nisu znacajan band zato sto su napravili niz odlicnih albuma, niti stoga sto su stvorili cjelovit i konzekventan opus koji ne ukljucuje samo muziku, vec i design, odnos prema medijima... vec su najznacajniji bend popularne glazbe stoga sto su izazvali i srusili debelo ukorijenjenu rokersku ideologiju s idejama iskrenosti, neposredovanosti, nepatvorene emocionalne expresije, svirackih egzibicija s gitarskim i bubnjarskim solo dionicama... Citav koncept popularne glazbe kao dominantnog podrucja sex and drugs and rock'n'rolla.

Ako pitate kad je umro rock'n'roll - bilo je to onog dana kad je objavljen Autobahn.

Ako pitate kad je zavladao postmoderni pop - bilo je onog dana kad je The Men Machine usao na top liste.

Techno fanovi nemaju pravo kad si prisvajaju slogan "No more fuckin' rock'n'roll" jer je to isto govorio jos Johnny Rotten! Rottenov poklic "rock je mrtav! " nije, naime, kako se to obicno misli bio komentar o prethodnom periodu, o zastranjenjima prethodnog razdoblja simfo, jazz, pomp, techno... rocka. Bio je to dekret - rock je od sada mrtav! Doslo je vrijeme Popa! Ali Sex Pistolsi i Malcolm McLaren samo su marketinski eksplozivno utjelovili ono sto su ne samo ideoloski zacrtali, vec i svojim djelovanjem dosljedno artisticki proveli.

Nakon punka, s new vaweom, ostali smo s totalnom pop scenom a grupa koja je tu situaciju najbolje opisala bila je anonimna skupina M s hitom "Pop Music" - "New York, Paris, Moscow, Münich, everybody's talkin' 'bout pop, pop, pop music, talk about pop music... boogie in a disco, dancing with the suitcase!"

Da, nije li to bio ne samo savrsen opis novog desetljeca,

vec i opis imagea a?

U takvoj situaciji, kad je industrija zabave sve osvojila, kad vise nije moguce pronaci neku izvanjsku, neutralnu ili meta -poziciju s koje je kritika moguca nuzno je radikalno prihvatiti vlastitu ukljucenost, to jest politicki definirati vlastitu poziciju (i opoziciju!)

Inovacije na polju snimanja zvuka, novi elektronski instrumenti i postupci mijenjaju ne samo zvuk muzike vec i njen smisao, definiciju i ulogu. Danas je potkopan sam temelj citave dosadasnje muzike Zapada - podjela na muziku, govor i sum. Danas se "prirodni" zvuci dozivljavaju kao "muzicki"; zvuci novih strojeva, tehnoloski zvuci, i kao "prirodni" i kao "muzicki"; dok se nova elektronska muzika dozivljava kao prirodni dio ambijenta tehnoloskog drustva. Zato je proklamirani cilj a stvaranje nove volksmusik - etno muzike visokoindustrijaliziranog drustva.

Klasicni rock je daleko vise hijerarhijski struktuiran, opresivniji.

U soundu a pojedini zvuci, instrumenti, razliciti ritmovi koegzistiraju, ispreplicu se, niti jedan se ne namece drugome. Svaki ima svoje vrijeme trajanja, period ponavljanja, svoj zvucni prostor...

Tradicionalna kritika polazi s humanisticke pozicije i tvrdi da takva muzika, pravljena strojevima, elektronski, "hladno", stvara i takve, hladne i otudjene ljude. No tako dozivljavati problem otudjenja je naïvno. Jer govore bas o tim uvjetima zivota u visokokapitalistickom, visokotehnologiziranom, medijskom, drustvu. Svatko moze razumjeti i intimno dozivjeti najsire procese tehnologizacije nasih zivota; strukturalnih, socijalnih i emocionalnih promjena izazvanih djelovanjem novih tehnologija; otudjenja i dehumanizacije; pretvaranja svega u robu a svake robe u informaciju koja je i sama takodje pretvorena u robu... Procese o kojima citavim svojim djelovanjem, implicitno ili eksplicitno govore.

Oni koji novu muziku slusaju starim usima cesto upucuju kritiku da su sve njihove ploce iste - kad cujes jednu cuo si ih sve. U izvjesnom smislu oni mozda i imaju pravo, ali previdjaju da je pravo mjesto na kome se odvija promjena - sam zvuk. Odmah je uocljiva razlika "zvuka metala u pokretu" s albuma Trans Europe Express, "konstruktivisticki zvuk" The Men Machine, "biomehaniku" Tour de France ili "elektronski barok" albuma Computer World. Na albumu Electric Cafe, su napravili krug i progovorili o muzici kojoj su bili ocevi - evropskom techno-popu i njujorskom hip-hopu.

Kad retrospetivo pogledamo - onih godina kad su KW objavljivali svoje ploce - nesto se dogadjalo na pop muzickoj sceni. Autobahn je 1974. naznacio elektronsku disco revoluciju; TEE i The Men Machine iz 1977/78. najavljuju pojavu new vavea kao novog postmodernog popa; a 1981. objavljeni Computer Welt predstavlja trijumf electro-popa, konacnog uspostavljanja sintisajzera kao pop instrumenta; Electric Cafe - mixan od Françoisa Kevorkiana - je 1986. objavio globalni uspon house glazbe, dok je The Mix 1991. definitivno otvorio scenu za techno i new electronics...

A u medjuvremenu smo, heh, ocekujuci novi album, mogli samo prikracivati vrijeme novim albumima 5 Shop Boysa.

Nisu li sve ploce a jednako vrijedne zato sto uopce nismo u stanju ocijeniti njihovu vrijednost - zbog toga sto u novoj, izmijenjenoj situaciji - situaciji koju su i oni sami svojim djelovanjem mijenjali - sam koncept vrijednosti, opreke remek djelo-smece, jednostavno vise ne funkcionira. Obavijeni smo opcom esteticnoscu. Sva djela su ravnopravan dio okolisa - ona traju mimo nas, mi se samo, svojom svjesnom odlukom ili slucajem, njima priblizavamo. Tek stupajuci s njima u dijalog, mi ih ponovo, za sebe stvaramo.

<<+>>