METAZIN ZA POLITIKU I KULTURUCIVILNOG DRUSTVA

Web edition of issue No.77Price: see your phone bill!


Dobrodosli na arkzin on line!



Pisu: Natasa MAGDALENIC BANTIC, Zinka BARDIC, Silvija SEPAROVIC

POCELO JE

Ono sto se dogodilo 1. studenog 1996. dogodilo se prvi put otkad je bilo rata na nasim prostorima. Nas krajnji istok, koji je tako blizu a ipak daleko, tog je dana bio blizi nego ikad.
Svijece za one kojih nema, gorile su prvi put blizu njihovih humaka. Za one koji su ubijeni na Ovcari - za njih 200, za koje se vec sada (nakon ekshumacije, a prije identifikacije) moze reci da su ranjenici iz vukovarske bolnice - gorile su u Osijeku. Oko dvije tisuce prognanika posjetilo je groblja u 30 mjesta okupiranog istoka. Uvijek dosad UN je ili bivao kao ozaloscen sto nije u stanju prognanicima uciniti barem tu uslugu ili je - u skladu sa svojom dobro poznatom moci da polupraznu casu nazove polupunom - svoju akciju "Svi sveti" nazivao uspjesnom samo zato sto se nekoliko prognanika grobljima uspjelo tek prisuljati. Na pocecima ovogodisnjeg dogovaranja bilo je prvo obecanje, nakon nekog vremena stvorio se popis od 28 mjesta koje bi se moglo posjetiti, da bi definitivan popis sadrzavao njih 30. Stvar je morala biti krajnje organizirana. S nacelnicima okupiranih mjesta morali su se dogovoriti svi detalji - neka groblja jos uvijek nisu razminirana pa im se moze samo pribliziti, nema posjeta kucama, nema drzavnih oznaka. Znalo se gdje ce se, kada i kako skupiti prognanici, kada i od kuda kretati autobusi, tko ce, kako i od koga biti cuvan i osiguravan.
I... sve je proslo u redu. Bez nekih stvari to sigurno ne bi bilo tako, jer - na primjer - glede i u svezidbi cuvanja filigranskih osjecanja njeznih srpskih dusica, s druge strane nije bilo drzavnih obiljezja a oni koji su dolazili i spomenute njezne dusice bili su na dogovorenoj pristojnoj razdaljini.
Vrkic, prvi u hrvatskom uredu za privremenu upravu stalno je ponavljao - to je veliki ispit za mirnu reintegraciju. I sve je govorilo da su svi bili krajnje uzbudjeni. Kostovic, prvi covjek za sve istocne stvari, objasnjavao je zasto se iz sigurnosnih razloga nije moglo uciniti vise. Brojni su bili sastanci o tome kako ce se ici u okupirani istok. Svi su upozoravali koliko je vazno drzati se uputa. Prvi medju prognanicima samo je porucio - "Odradite to,jos jedno iskusenje na putu u povratak."
U cijeloj stvari los je timing imao samo Boutros Boutros. Dva i pol dana pred Sisvete sjetio se ispisati izvjestaj o svojim zeljama za produzenje Kleinovog mandata. Samo netko kao Ghali mogao je takav izvjestaj objaviti tik pred generalov Dan D. U raportu je ispisao da bi Kleinu zelio pokloniti jos sest mandatnih mjeseci plus jos dodatni slavni monitoring do kraja 97.


ka vrhu stupca

I to je bilo dovoljno za uznemirenje, ali Ghali je k tome izvolio za nesuradnju hrvatsku vlast optuziti vise od lokalnih Srba.
I zato ne cudi sto je Kostovic, dan pred 1. studeni, u svoje izbe pozvao prvog prognanika Simica a oko sebe, tog sastanka radi, skupio znacajno drustvo - saborske Kosoricu i Sexa, i predsjednikovu Skare-Ozbolt. Simica su, barem prema nevjerojatno dosadnoj i neintrigantnoj Kostovicevoj izjavi, obavijestili o onome sto je i sam mogao cuti ili procitati. Tj. o tome sto je Ghali napisao. Ono sto bi nas u tome zanimalo jest ovo - sto su to Simicu rekli a sto je Kosta opisao kao "diplomatske napore" vezane za novi raport. U svakom slucaju - zamijetili smo da se Simicev izraz nakon cvenka mogao opisati jedino kao ukiseljen. Zamijetili smo i to da je hrvatska diplomacija na Ghalijev raportirajuci ispad ostala - iznenadjena i uvrijedjena.
Sto je vjerojatno morao ostati i sam predsjednik. Jer moramo vas podsjetiti da predsjednikova UNTAES-matematika i dalje poznaje samo jedan broj te jednu jedinu matematicku operaciju. Ili je barem tako bilo prosli tjedan. Hoce li se njegove matematicke sposobnosti nesto promijeniti - ne bismo znale ali gajimo stanovite sumnje. U svakom slucaju reci (tj. napisati) treba da je predsjednikova jednadzba dosad glasila ..... 3 plus 3 = 6, odnosno produljenje Kleinova mandata. Ghalijevo racunanje kaze da 6 nije 3 plus 3, vec da je 6 .... 1 puta 6, kojem bi on svakako dodao jos jednu sesticu pa da bude 12. Mi bismo jos napomenuli da 6 moze jos biti i 2 puta 3. No - je li 6 ..... 3 plus 3 ili 1 puta 6 i hoce li sestica i dalje biti sestica ili ce se prometnuti u dvanaesticu - jos uvijek ne znamo.
Znamo da je svoju matematiku predsjednik proslog tjedna izlozio jednom, odnedavno draaaagom , gostu. Naime, Milan Milutinovic sad je vec - pri svojem drugom posjetu Zagrebu - pripusten i na Pantovcak. I ne samo to - na zgradi Granicevog ministarstva prvi je put uz hrvatsku visjela i Milanova zastava. I ponovimo to jos jednom - jedna je od njih bila deblja i kraca, a druga uza i dulja. Koja je koja - izvolite pogadjati. Uglavnom - Mate i Milan prosetali su tog dana od Esplanade do Zrinjevca na sto je hrvatska televizija gotovo svisnula, potpisali sporazum o ukidanju viza za diplomatsko i konzularno osobe i dogovorili nove susrete komisije za nestale, pregovore o zeljeznickom i cestovnom prometu, gospodarskim stvarima i tako dalje i tako blize. I dakako, to da ce Mate do kraja godine osvanuti u Beogradu.
No, vratimo se jos nakratko UNTAES-ovom jos nedefiniranom mandatu.
Znate valjda da je obrambeni Susak bio u Americi. Znate valjda da je tamo dogovorio da pljunemo 15 milijuna dolara za neke turbo-helikoptere. No, mozda vam je pobjeglo da je u jednom od razgovora s prvim ljudima do americkog drzavnog sekretara, njemu, Susku, i njegovima spomenuto da se od Hrvatske ocekuje i suradnja vezana za produljenje UNTAES-ovog mandata u skladu s Ghalijevim sestomjesecnim prijedlogom skup s onom idejom o dodatnoj promatrackoj misiji do kraja 97.
No, i ne samo to. Samo dan nakon sto je - odrazavajuci stav, a kog' bi drugog do State Departementa, Glas Amerike objavio komentar u kojem se, s posebnim naglaskom na slucaj Radija 101, govori o tome da bi Hrvatska trebala prestati s pritiskanjem medija - dakle samo sitno nakon toga americki su duznosnici u razgovoru s CRO-ekipom pod nos metnuli upravo RADIO 101!

Tocno u podne, po protokolu, 6. studenog u Strassbourgu Vijece Evrope trebalo je, bas kao sto smo vam u proslom broju i najavile, zaurlati IMAMO HRVATSKU. Jesu li kazaljke zaista i bile jedna na drugoj, znat ce se u trenutku vaseg citanja ovog teksta. No, u trenutku pisanja, i mi smo bile sigurne da smo unutra. Upitan je bio tek protokol i vremena pojedinih dogadjanja. Domljan ce sigurno cvasti. Ta, tako je uspjesno obavio sveti zadatak zadan od predsjednika. Cvat je, vec od same najave konacnog hrvatskog prijema, bitno slabiji kod odredjenih krugova odredjenih pozicija u predsjednikovim ocima. Oni su, naime, totalno prestravljeni da ce prijemom Hrvatske u Vijece Evrope, Lijepa Nasa - odnosno oni koji joj sefuju - u roku keks pozaboravljati sve one uvjete, njih 21, koje je trebala ispuniti da bi postala cetrdesetom clanicom. Argument vise jest da se u slobodi hrvatskih medija, a o zagrebackoj krizi da i ne govorimo, od trenutka postavljanja slavnih uvjeta do odluke o hrvatskom prijemu - nije promijenilo nista.

TOCNO U PODNE

Ili gotovo nista. Oslobadjajuca presuda Feralu, naime.Ali, na to ne treba posebno racunati. Jerbo, tocno onoliko koliko je ta odluka dobro dosla feralovcima, toliko je dobro, ako ne i bolje, dosla - zna se - kome. Osim toga, na oslobadjajucu je presudu drzavno odvjetnistvo ulozilo zalbu. Ocito je kako je, od slobode medija i postivanja izborne volje gradjana te inih sitnica, vaznija bila hrvatska poslusnost Daytona glede i normalizacija sa SR Jugoslavijom.
No, vratimo se mi Evropi i njenom odnosu prema Hrvatskoj.
Bio jednom jedan sastanak Evropske komisije. Onda je bio i jedan sastanak Ministarskog odbora Evropske unije. A onda je u Hrvatskoj nastala panika. Paranoja, tocnije receno. Najme, kaj. S tih je sastanaka procurio papiric koji je Franji dosao kao narucen. Najvise zbog toga sto se taj papiric moze protumaciti na barem 101 nacin. Narocito ako u rukama imate
Hrvatsku televiziju. I iako na tom papiricu nema ni spomena sankcijama, i nije obavezan i nije uvjet za bilo kakve prijeme u bila kakva evropska tijela, a bogami se ne spominju niti neke istodobne obavezne radnje, Predsjednicki je ured, zajedno sa svojom ispostavom na Prisavlju, bio na nogama. Taman kad im je ponestalo vanjskih neprijatelja (domacih, hvala na pitanju, uvijek ima dovoljno), dogodilo se to sto se dogodilo. Taj takozvani "regionalni pristup" zblizavanja sa slavnom evropskom petnaestoricom, na istom tom papiricu spominje, izmedju ostalih, nas - Hrvatsku, njih - nuzno zlo - Bosnu i Hercegovinu, ali i one tamo - SR Jugoslaviju. I tako je u Lijepoj Nasoj nastalo sve ono sto nam se ne da prepricavati, a sto ste tako lijepo mogli, iz dana u dan, pratiti na vasim malim ekranima, pa i u novopokrenutom HTV-ovom cedu (predsjednickim rjecnikom receno - cudu), toliko najavljivanim MOTRISTIMA. O toj emisiji ne bi ovaj put. Dapace, ne bi uopce.

Godinu dana poslije

A, ne. Prva obljetnica na koju vas zelimo podsjetiti nije ona krizna, pa jos i zagrebacka. Ne. Mi smo imali na umu prvi rodjendan Matesine vlade. Odrzali su u ponedjeljak sto je upravo minuo svoj susret s novinarima. I tamo su nam objasnili da nam je zapravo super. To sto smo mi to propustili primjetiti - nasa je greska.
A sad na onu drugu obljetnicu.
Zagrebacka kriza ne traje samo godinu dana. Ona, naime, traje prijestupnu godinu dana. A sto ste vi napravili u tih istih godinu dana? Mala beba u jednoj godini nauci i govoriti i hodati, i piti iz case, i dobije zube, i... i... i...
Zagrebacka opozicija u tih istih godinu dana nije naucila nista efikasno!
Hrvatska je demokratska zajednica u tih istih 366 dana ostala identicno demokraticna.
No, jedno je sigurno. Tudjmanove rijeci o "oporbenoj situaciji u Zagrebu" i dalje su na snazi. Izbori za grad Zagreb i Zagrebacku zupaniju odrzani su, da vas podsjetimo, 29. listopada.
1995. godine.
Da ne bi bilo zabune.
Godisnjica je obiljezena:

a) pressicama;
b) opozicijskim peticijama;
c) HND-ovskim raspadom;
d) nedolaskom oporbe na sastanak sto ga je sazvao HDZ.


Ka vrhu stupca

I tu zapravo ne bi imali sto dodati. Ali, pokoji detalj je ipak zanimljiv.
Druzenja s novinarima su na ili oko godisnjice uprilicile gotovo sve opozicijske stranke. I pritom su drvili jedno te isto. Najzanimljive je ipak bilo na pressici SDP-a. Tomac je obznanio da je spreman otici s mjesta predsjednika gradske skupstine. Ako je to potrebno za razrjesenje natezanja u Udruzi, dakako. Na tu ga je recenicu zasigurno najvise navelo stalno zatezanje HSS-ovsko-SDP-ovskih odnosaja.
A ni tone optuzaba na njegov racun Tomcu sigurno nije drago slusati. I dzabe su se udruzeni opozicionari prije dva utorka, kada se nisu odazvali na Canjugin poziv da nastave pregovore (uz staru HDZ-ovu formulu: nama gradonacelnik plus dva do tri mjesta u poglavarstvu, a vama ostalo), zainteresiranima kleli da je Zagrebacka udruga jaca nego ikad. Nekako nisu zvucali uvjerljivo. Bas kao ni Canjuga, te frend mu Cutke (o Cuturi je rijec), koji su obznanili da ce od Tomca traziti sazivanje gradske skupstine, jer imaju potrebnu vecinu fotelja. Jer, ako je imaju - zasto jos nisu trazili sijelo skupstine. Na telefonske upite novinara jedne nama bliske redakcije, vodeci su gradski HDZ-ovci uporno ponavljali da su konzulatacije u toku, da ne kazemo tijeku, i da ce se za koji dan znati, kada bi moglo biti odluceno da ce se sastati i odluciti o vjerojatnom danu dogovora o slanju zahtjeva Tomcu. Ili tako nekako. Ukratko, taj i takav zahtjev Tomac na stol jos dobio nije, a bile bi i iznenadjene da se to dogodi do dana izlaska arkzina.
Kad smo vec kod onih 366 dana zagrebacke krize, trebamo se podsjetiti da je Akcija socijaldemokrata organizirala jednu malu peticiju, na samo jednom potpisnom mjestu. U tri dana oko 4300 ljudi (sto je prosjecno tri potpisa u minuti, kako su izracunali pedantni ASH-ovci) potpisalo je zahtjev za jednosatnom HTV emisijom u kojoj bi se objasnilo sto je to zagrebacka kriza, kako je nastala i kuda ide. Na dan prestanka ASH-ove peticije, koja je vec na Mudrinicevom stolu, svoju je pokrenuo HSLS. Liberali svojom peticijom pucaju na vise vrhove. Najvise, dapace. Od Franje se, naime, trazi da ili smjeni svoju Marinu i imenuje udruginog gradonacelnika ili da Saboru preporuci ukidanje zakonskih odredaba koje su dovele do mat-pozicije. Istodobno se od Vlade trazi raspisivanje novih izbora. Tudjman ove zahtjeve sigurno ozbiljno razmatra.

NEKOLIKO GODINA POSLIJE ILI - BIO SAM NAIVAN...

Jednu smo vam informaciju ostali duzni kad smo se, koji redak ranije, bavili oporbenih nedolaskom na Canjugine pregovore. Nije, naime, tocno da se Zlatku na megdan nije nitko pojavio. Dosao je on - Eduard Kunjko. Bio bi to posve nezanimljiv, tocnije - ne-snazan covjek, da nema tasta. I to ne bilo kojeg tasta. Vec izvijesnog tasta. Taj njegov tast Franjin je prijatelj od davnih dana. S Franjom se, navodno, posvadjao, navodno, oko Bosne. I onda je osnovao novu stranku. Navodno, dalekih ideja od ideja svog dugogodisnjeg prijatelja. Koje je, medjutim, i dalje mogao provjeravati zahvaljujuci svojim odlicnim odnosima s bivsim si podredjenima. Jer, jednom tajni policajac - uvijek tajni policajac.
To nije sve o - kako bi Mesic rekao - Manolicu, njegovom zetu, Ivici i Marici. Ovi potonji su tresnjevacki HND-ovac Ivan Posilovic i gdja Marija Dujic. Prvo je, podsjetimo se, Mesic sa stranackih funkcija odstranio iste. Onda su oni, dakle ti isti odstranjeni funkcionari, odrzali stranacki sabor. Potom je Mesic i debela vecina HND-ostatka to sijelo proglasilo protustatutarnim, a time i nistavnim. U medjuvremenu, Statutarna je komisija lojalna Stipi, ne samo potvrdila njegovo udaljavanje s funkcija spomenute momcadi, vec je i Jozinu ekipu iskljucila iz svojih redova. Ali, nije Joza zaman bio sef svih tajnih pregalaca. Krenuo je on u osvajanje stranackih prostorija, koje su, do zakljucivanja naseg teksta, jos uvijek bile cvrsto u rukama Mesicevaca, a njihov je sef najavio da ce tako i ostati. Ne boji se on Jolinog Manolinog oruzja jer isto, navodno, datira iz davnih partizanskih dana. Njegovi su, oboruzani suvremenijim pucaljkama. U svakom slucaju, cini se da je ovo definitivni razlaz dvojca znanog pod pseudonimom M.M.
I dok jednima usudbene suvremenice dosudise konacno racvanje puteva u povijesnoj zbiljnosti, drugima usudba donosi spajanje ceste prema povijesti. Rijec je o
Djapicevom HSP-u i HKDU-u starijeg brata Veselice. Marku i Anti spojise se pogledi u trenutku aktiviranja prijateljskog opcenja s plemenom preko Drine. Trepavice su im zatreptale u istom ritmu i kada se pricalo o Bosni. I tada su odlucili da svoje priblizavanje isprobaju upravo tamo. U susjednoj drzavi, koalicijskim pojavljivanjem na nadolazecim opcinskim izborima. Sretno im.

J... SABOR, ZIVIO VONS!

Dogodila se konacno dugo iscekivana i jednom odgodjena sjednica Vijeca HRT-a. Devetnaestoro clanova trebalo je odluciti o sudbini izravnih HRT prijenosa saborskih sjednica. Jer, opozicija je rekla da u Sabor vise ne ide bez upaljenih reflektora. I, ne bi vjerovali, tih 19-toro iznjedrilo je isto toliko - 19 - zakljucaka na tu temu. Vise-manje pozitivnih. No, slovo na papiru je cesto jedno, to jest mrtvo, a parlamentarna je praksa nesto sasvim drugo, to jest zivo. Zivi bili, pa realizaciju odluka vidjeli. Izravno, nadamo se. Buduci da su Pavletic i sitna, ali dinamitna saborska delegacija otisli put svile u posjet narodnom kineskom parlamentu (samo da od tamo ne poberu previse kineske parlamentarne prakse), visoki se dom u petnaestodnevlju koje ostavljamo iza sebe, sastajao nije. Doduse, neki su se u saborskom zdanju ipak sastajali. Primjerice SDP-ovci s novinarima.


Prvi su priopcili drugima da smo opet u necemu jedinstveni u svijetu. Naime, mnoge zemlje imaju vlade u sjeni koje formiraju opozicijske stranke, no mi, misljenja su soc.demokrati, sada imamo parlament u sjeni. 'Em se HRT-ovski ne prenosi, 'em se i ovako i onako glavni potezi vuku mimo njega. Gdje? Na predsjednikovom intimnom organu. O VONS-u je, naravno, rijec. Predlozise zato oni HTV-u izravno prenosenje njegovih mitinga. Vijecu za ove i one stvari vratit cemo se nesto kasnije, jer jos vam nesto na saborsku temu imamo za reci. U odsustvu jednog akademika (Pavletica), trojce oporbenjaka (Budise, Tomcica, Arlovica), direktora HINE (Sibla) te cuvara drzavnog pecata (Milasa, dakako) dio je parlamentaraca, onaj Zupanijski, oporbeni, Ustavnom sudu na preispitivanje odaslao friski, sto bi se reklo ispod peke, Zakon kojeg zlobnici nazivaju Zakonom o takozvanoj denacionalizaciji. Takav se postupak i najavljivao i ocekivao. I opet su na muke stavljeni Crnic i ostali suci iznad svih sudaca - ustavni.

PREDSJEDNIKU IMA
TKO DA PISE

Na temu poglavarovog verbalnog opcenja s elitnom novinarskom ekipom necemo vas previse daviti. I ljudi i dogadjaji pretreseni na tom cvenku u predsjednikovoj vili vec su vam odavno poznati. Neprijatelji svih boja i velicina, zagrebacko ribanje i ribarsko prigovaranje, lov u mutnom i tek 5 posto HDZ-ovaca koji se bave tom djelatnoscu. U moru tih prica koje su vam izlazeci iz malih ekrana derale usi i dizale zivac ipak smo otkrili dvije novosti.
Pod jedan - ovoga puta umjesto cuda slusali smo o cudovistu. U njega se, prema skromnom predsjednikovom micljenju pretvorio Dusan Bilandzic, ne tako davni sudrug, pardon suradnik, u doba kad je Hrvatskom vladalo Predsjednistvo, a ne on sam. Razlog predsjednikovog verbalnog preobrazaja Duleta u cudoviste
jest to sto se usudio reci nesto lose o vladavini prava u nasoj domaji. Sram ga bilo.
Pod dva - znate li da predsjedniku pisu? Znate? A znate li da predsjednik pored svih svojih obveza drzavnika, vrhovnog zapovjednika, supruga, oca, svekra, djeda, povjesnicara te povijesne licnosti, tenisaca i igraca preferansa...stize citati i pisma iz puka? E sad znate. Mozda na ta pisma i odgovara, a to odgovara li na njih ili ne, mozda doznamo u slijedecoj predsjednikovoj verbalnoj vratolomiji.
Jos vam o Njemu i VONS-u, a u prilog inicijativi za izravne prijenose tog tijela, moramo reci da se dan nakon Njegovog caskanja s miljenicima mu, nasao upravo VONS. Prema, dan prije danim, napucima odlucili su se baciti u lov na lopove. Vidi vraga, zar takvih u nas ima? Od sada, sluzbeno - DA, jer su to kazali On i Oni. I zato jer je lovostaju na iste navodno dosao kraj. Nemres bilivit.

I njih dvojica zacijelo bi zakljucili kako je - kao sto i mi uvijek nanovo shvatimo - Bosna zemlja stalnih iznenadjenja. Medjutim, iako je Bosna vec sasvim uobicajena dosjetka u mnogim holivudskim filmovima - ni, na primjer, epizoda "Batman i Bosanci" ni "Superman po drugi put medju Bosancima" jos nisu snimljene, vec su stripovi s njihovim likovima, u kojima male Bosance upozoravaju na opasnost od mina, tiskani sad vec u 5 tisuca komada.
No, vratimo se tezi o Bosni kao zemlji nepresusnih iznenadjenja. Dakle, ono sto je donedavno, caaak, bila tek crnohumorna pomisao - sad je najnormalnija stvarnost. Naime, Izetbegovic i Zubak sad se u formi Predsjednistva Be i Ha pod normalno sastaju s osobom kojoj brkovi rastu na pogresnom mjestu. Momcilom Krajisnikom, dakle. Dvaput su opcili u Sarajevu, jedanput u Lukavici (pod srpskom kontrolom), gdje je onomad otelo Izetbegovica. Sve u svemu, trojica nisu u slozi - to je jasno. Koliko znamo - jos se ni o cem' nisu uspjeli dogovoriti, pa tako nije jasno hoce li Vijece ministara biti vlada Be i Ha ili ce se morati naci kompromis izmedju te zamisli i Krajisnikovog protivljenja istoj.U medjuvremenu, Evropski je sud za ljudska prava imenovao trojicu - Svedjanina, Francuza i Austrijanca - u Ustavni sud Be i Ha.


ka vrhu stupca

KAKO SU I OTKRILI BOSNU

Nedostaju jos, koliko znamo, oni suci koje moraju odabrati Federacija i Srbi.
Upravo se rasplice slucaj Cengic zbog kojeg, u sklopu akcije "Opremi i uvjezbaj", Ameri nisu htjeli Federaciji isporuciti oruzje koje je vec pristalo u Ploce.
U skupstini sarajevske zupanije prvi put su se od izbora, potpisavsi i svecanu izjavu, pojavili i HDZ-ovci.
To je prica o strukturama.
A na zemlji?
Svatko pali pod tudjim krovom. Srbi to vole najvise, no ni drugi nisu nevini, dakako. Zbog toga IFOR pojacano patrolira, a Carl se Bildt cudom cudi. U Mostaru jedni drugima nabacuju mine, razbijaju aute, potpaljuju sve i svasta te ostalo. Evropski Garrod namrstio se od brige i krivce za situaciju pronasao uglavnom medju Hrvatima. Na sto su iznenadjeno i uvrijedjeno reagirali kako Kresimir Zubak, tako i Mijo Brajkovic (mostarsko opcinsko vijece).
IFOR jos nije ufatio nit' jednog ratnog zlocinca. Svi, pa i haski sud,
sad vec znaju da u prijedorskoj policiji rade barem tri osobe osumnjicene za ratni zlocin.
Krajisniku je to pripomenuto, al' zasad ne znamo da je na to reagirao.
Sto se Rase i Mladica tice, i njima je put do Haaga daleko. Tirana News uporno tvrdi da Mladic u Haag nikad nece otici jednostavno zato sto je mrtav. I to jos od 29. listopada. No, i tim vijestima usprkos, grcki monasi - o cemu grcko ministarstvo vanjskih poslova nema previse pojma - pripremaju utociste za spomenutu dvojicu. Ili eto jednog, ak' je drugi umro. Naime, srpska je pravoslavna crkva kod grckih kolega orgnizirala da se ljetos na Mont Atosu izgrade dvije kuce. One su u sumi, do njih se pjeske od obliznjeg manastira stize za pet sati. Sumnjamo da srpski dvojac nije pretjerane kondicije, pa vjerujemo da ce jedan od njih - Rasa-pesnik - u tim kucicama na miru skladati svoje deseterce i guslacki ih uglazbljivati. Drugome - ako je ziv - vjerojatno ce trebati organizirati neku igricu slicnu onoj iz ogavnog vica o Mladicevom "tetrisu".
Zapad zasigurno Bosnu nece potpuno napustiti nakon isteka mandata, no ipak se zna da ce vojnika biti manje nego dosad. No, neki se vojnici ipak moraju povuci, pa - evo -upravo stize vijest kako se IFOR sprema na povlacenje. U tom smislu proizveo je upute za obicne smrtnike koji ce se naci na i uz cestu u trenucima prolaska njegovih konvoja. "Ne parkiraj na rinzol", "Ne masi, jer dekoncentriras", "Cuvaj sitnu djecu, jer vozacevo je mjesto previsoko" i slicno - poruke su s IFOR-ovog "cuvajte se, pazite se" popisa.

Jos je 1994. godine Afrika dobila svoju Bosnu. Tada su se Tutsii i Hutui ubijali u nevjerojatnim kolicinama u malim jedinicama vremena u Ruandi. Okolnim je zemljama odmah bilo jasno da ni one nece proci liso. Pitanje je bilo samo - kada. Za istocni Zair - vrijeme je, na zalost, stiglo. Istocnozairske brojke, kojima nas bombardiraju u posljednja dva tjedna - toliko su nevjerojatne da su sigurno tocne. U samo jednom jedinom zairskom zaljevu, Zaljevu Sake na jezeru Kive, smjesteno je vise od milijun osoba. U ponedjeljak je francuski ambasador u Gomi Patrick Lumes mracno obznanio da ce se svijetu dogoditi najveca humanitarna katastrofa u povijesti, ako pomoc ne stigne u roku od 48 sati.

TOTALNI
JE MRAK

Tu moramo zalosno primjetiti da Zair nema tu bosansku srecu (srecu?) da je u Evropi. Onda mozete zamisliti koliko ce tek jadnim Zaircima trebati da se netko trgne, pomogne i odluci rijesiti barem komadicak njihovog preogromnog problema.
Ostatak svijeta oko nas ili je pokusavao dogovoriti pregovore (Bliski Istok) ili frkari oko jedne operacije jednog srca (Rusija) ili dozivljava katastrofalne padove aviona (pad na gusto naseljeno predgradje Sao Paola) ili - bira.
Koliko smo mi uspjeli prebrojati, u protekla su dva tjedna na predsjednicko-parlamentarno-lokalna (kako koji mili moji) biralista istrcali Japanci, Albanci, Finci, Litvanci, Nikaragvanci, Rumunji, Bugari, gradjani Madagaskara (kako god ih na hrvatskom zvali) i - Jugoslaveni.Sto se potonjih tice, jedno je kratko vrijeme vazeca informacija bila da tamo daleko Milosevicevsko-Markovicevska lijevica vodi mrtvu trku s opozicijom "Zajedno".
U trenutku zakljucivanja teksta, posjedovali smo samohvaljenje glasnogovornika SPS-a kako oni sigurno i totalno vode i pobjedjuju. U petak cete sigurno biti pametniji od nas u ponedjeljak i znat cete tko je pobijedio u Srbiji. U Crnoj Gori i opet su pobijedili Bulatovicevi socijalisti. Vijest, koja bi mogla biti znakovita, jest da u crnogorski parlament ovog puta nije usla niti jedna srpska stranka. Eppur si muove?
U petak cete znati i ono sto je za bjelosvjetska zbivanja ipak vaznije. Clinton je dan i pol prije izbora imao 13-ak postotaka prednosti nad Doleom, ali to je - ipak - manje nego na prijasnjoj anketi. Upuceni tvrde da ce izbore odluciti - neodlucni. Pa, sretno im bilo.






Na pocetak!



Na razvodnu plocu

Prijelom: Karo the Fractaliser