Jedna od cestih kritickih opaski koje se upucuju na racun arkzina jest da je tu rijec o "ideoloskom tipu novina" koji bi navodno trebao biti suprotstavljen "profesionalnim pristupu" i, kriticari impliciraju, stoga manje vrijedan. Pritom, naravno, nigdje i nikako ne objasnjavaju karakteristike bilo "ideoloskog" bilo "profesionalnog" pristupa smatrajuci ih, valjda, samorazumljivim!
No nama je jasno da su novine, mediji uopce, uvijek ideoloska roba par excellence. Ne priznati to, znaci zagovarati ideologiju najgore vrste.
"Profesionalizam" nije neki neutralni (ph 5,5) cisti oblik/model bavljenja novinarstvom - ili bilo kojim poslom uostalom - vec samo jedan od oblika na sirokoj ideoloskoj ljestvici.
Ako je koncept novinara kao drustveno-politickog radnika prevladan, to ne znaci da su novinari izvan politike i ideologije, da pisanje ne pomaze ucvrscivanju i odrzavanju pretpostavki na kojima se politicki sustavi temelje Kao da uostalom itko tko se zeli smatrati intelektualcem (ma sto to znacilo) moze biti izvan politike i ideologije, posebno u uvjetima pojacane ideologizacije "svega postojeceg", kao sto je to slucaj u Hrvatskoj danas.
Sto onda arkzin svrstava u kategoriju "ideoloskih novina"? Zasigurno ne kontinuirano zagovaranje odredjenih smjernica liberalnog, socijaldemokratskog, komunistickog ili bilo kojeg drugog svjetonazora, niti, pak, sto bi stajao iza neke odredjene politicke stranke u spektru hrvatskog parlamentarizma, vec ponajprije sto tu ideologiziranost svakog javnog djelovanja priznaje, sto tu poziciju osvjestava. Po tome sto stalno dovodi u pitanje vlastitu poziciju, preispituje polozaj s kojeg govori.
Nasuprot tome pozicija "profesionalizma" je izuzetno udobna - novinari su tu uvijek spremni priznati ogranicenja "objektivnih okolnosti" (nisu se mogle konzultirati obje strane, zbog rokova se zurilo pa je na naslovnici objavljena kriva vijest i sl.), ali pritom govore sa sigurne pozicije 'apsolutnog znanja' koja omogucuje relativiziranje svakog tudjeg stava, svakog razlicitog, drugacijeg diskursa.
U cemu je zamka takve pozicije? U tome sto pociva na kvazidistanci od dogadjanja - i upravo time se iskljucuje iz dinamike zbivanja, premjesta u pasivnu poziciju spoznavanja dovrsene povijesti, i gubi aktivnu poziciju su-djelovanja, odgovornosti, neizvjesnosti, kontingencije, poziciju koja mogucnost pogreske drzi legitimnom!
arkzin ne misli da je izvan drustva, izvan okolnosti koje kritizira, koje preispituje. Ne mislimo da smo objektivni, neutralni, bespolni prenosnici informacija unutar i o hrvatskom drustvu, ili bilo kojem njegovom dijelu, od visoke politike preko civilnodrustvenih grupa do rock ili techno scene. Mi zelimo u njemu aktivno djelovati, raditi na njegovoj transformaciji, oplodjivati ga. Svjesni smo da zivimo i radimo unutar hrvatske stvarnosti i da smo njome na izvjestan nacin ograniceni. Ali smo isto tako svjesni da taj milje nije fiksno, nepromijenjivo, strogo kontrolirano okruzenje kemijskog laboratorija, vec ziva i plasticna, podatna materija podlozna preobrazbi.
U ostvarenju te transformacije puka moralisticka kritika vlasti ili individualnih postupaka nije dovoljna, ona jednostavno pada prekratko.
A radikalizam, mogucnost greske, mogucnost pogresnog koraka tu jednostavno idu s teritorijem. Ako bi se toga odrekli uskratili bi si i mogucnost djelovanja.
To je rizik bez kojeg je rad u medijima kao juha bez soli.
Ili selo bez osnovne skole.
