Po izlasku proslog broja na jednoj veceri sam se poslije duze vremena susreo s prijateljem, mladicem koji je citav rat proveo u Zagrebu, bez dokumenata, bez domovnice koju su mu godinama uskracivali, covjekom koji je bio aktivan na promicanju ideje zastite ljudskih prava, demokratizacije, civilnog drustva itd. Nisam ga mogao prepoznati. Otkad je konacno dobio "domovnicu" potpuno se promijenio. Da skratim - postao je "profesionalni Srbin"!
Tvrdio nam je kako je "za Srbe Franjo Tudjman najbolje rjesenje", da su "Budisa i Gotovac isti ko Tudjman, da o Srbima misle isto samo se ne usudjuju to otvreno iznositi", kako "kao gradjanin" za Tudjmana nikad ne bi glasao, "ali kao Srbin, uvijek", i tome slicno.
Taj novosteceni identitet izaziva u meni podozrivost.
Hm, zasto? Govori li to vise o meni nego o toj novostecenoj samosvijesti?
Djelomicno da, jer je rijec o osobi koju sam smatrao suradnikom na ostvarenju zajednickog cilja. Danas on to vise nije! Njegov novosteceni identitet je ne samo simbolicki, vec i realno-politicki suprotstavljen onome za sto se Arkzin u cjelini zalaze.
Danas, na kraju, ili poslije zavrsetka rata pristati na ideju kako se Srbi "kao Srbi" i Hrvati "kao Hrvati" unutar Hrvatske o necemu moraju posebno dogovarati, znaci do kraja prihvatiti ne samo nacionalisticku logiku HDZ-a vec retroaktivno prihvatiti i logiku Srba u Krajini! Razlike su, dakle, samo u "taktici", "politickoj mudrosti", "oportunosti", "koncilijantnosti", "legalizmu"...
Stoga ipak ne mozemo reci da ne osjecamo gorcinu izdaje.
Ne mozemo se naime ne upitati, kada jednom dodje taj trenutak izbora, da li ce on glasati, ili mozda glasovati? Da li kao "gradjanin" ili kao "Srbin"? Da li ce zbog svojih partikularnih manjinskih ciljeva ustvari izdati siroku demokratsku frontu - jer prvi cilj demokracije u Hrvatskoj jeste i mora biti smjenjivanje Franje Tudjmana i HDZ-a! Ne zato sto ih mi apriorno "ne volimo", sto nam "nisu simpaticni", i ne zbog toga sto tezimo nekoj "obnovi Jugoslavije", vec iz pedagoskih razloga - vlast mora shvatiti da je smjenjiva, i gradjani moraju nauciti da legalno mogu smijeniti vlast.
Ono sto moj prijatelj ne shvaca je cinjenica kako ma sto "ustvari" o Srbima mislili Budisa i Gotovac, ma koliko nacionalisti i sovinisti duboko u sebi oni "ustvari" bili, ono sto ih u korist demokracije bitno razlikuje od Tudjmana je bas to da takve stvari javno ne govore! Takodjer, ma sta oni intimno mislili njihova dosadasnja javna opoziciona retorika ih u buducnosti obvezuje na odredjeni tip politickog ponasanja.
Treba li uopce napomenuti da se ista osoba zgrazala i cudila nad vijestima o mogucoj koaliciji HSLS-a s HDZ-om, ne shvacajuci da je kao "profesionalni Srbin" u jos jadnijem odnosu prema stranci na vlasti!?
Sve to moze nas podsjetiti na tezu koju su komunisti proslog rezima koristili u suprotstavljanju feministkinjama - kako emancipacija zena nije moguca bez emancipacije citave radnicke klase. Ali i odgovor moze biti slican, da, mi znamo kako nema potpune emancipacije zena bez oslobodjenja citave radnicke klase, ali niti oslobodjenje citave radnicke klase nije moguce bez niza partikularnih borbi za oslobodjenje zena, djece, staraca, penzionera, itd.
Ne, dakle, nismo protiv politickog angazmana Srba u Hrvatskoj, ono u cemu se ocigledno razilazimo je vizija kako tu parikularnu borbu voditi a da ona pomaze ostvarenju interesa sire zajednice, a ne da zbog vlastite sitne koristi na sirem nivou djeluje kontraproduktivno.
Je li potrebno parafrazirati Marksov "Prilog zidovskom pitanju": "Hrvatska drzava ne moze po svojoj sustini emancipirati Srbe; jer Srbin po svojoj sustini ne moze biti emancipiran. Sve dotle dok je drzava 'hrvatska' a pojedinac 'Srbin', oboje su jednako nesposobni bilo da emancipaciju dadu, bilo da je prime".
Odnosno "Drustvena emancipacija Srba u Hrvatskoj jest emancipacija drustva od 'srpskog pitanja'!"
Inzistirati, dakle, na nacionalnom rjesenju politickih problema znaci samo reproducirati logiku koja je u prvom redu problem i stvorila.
Pravilan stav prema nacionalnom pitanju danas - kako je to povodom smrtne kazne u recenziji filma Dead Man Walking [LINK br. 66] napisao Marcel Stefancic jr. - je da se "ne stavis nigdje, ni na koju stranu..." da ne budes niti "profesionalni Srbin" ali niti "profesionalni Hrvat", jednostavno da se otreses i same nacionalne dileme.
