*Video-premijera* VRISTAVCI (SCREAMERS)

uloge: Peter Weller, Jennifer Rubin, Roy Dupuis, Andrew Lauer, Charles Powell, Ron White scenografija: Perri Gorrara kostimografija: Trixi Rittenhouse fotografija: Rodney Gibbons montaza: Yves Langlois glazba: Normand Corbeil scenarij: Dan O'Bannon & Miguel Tejada-Flores (po prici Philipa K. Dicka SECOND VARIETY) rezija: Christian Duguay proizvodnja: Triumph Films, Kanada/Japan/SAD, 1996. distribucija: Poly Bros trajanje: 107 '

Znanstvena fantastika kao zanr je lijep primjer kako najbolja knjizevna djela znaju biti predloskom ocajnih ili osrednjih filmova i obrnuto. Djelomicno je to uzrokovano cinjenicom da su predlosci ili predugi (Lynchova ekranizacija Herbertove DINE je izgledala zbrzana) ili prekratki (Longova ekranizacija Gibsonovog JOHNNYJA MNEMONICA je izgledala razvucenom) da bi stali u cjelovecernji format. Stoga je skepsa filmofila prema ekranizacijama djela majstora SF-literature prilicno opravdana.

Autor koji je, barem dosada, izbjegao tu sudbinu, jest svakako Philip K. Dick (1928 - 1982), iza kojeg stoji BLADE RUNNER, po mnogima, ukljucujuci autora ovih redaka, jedan od najboljih filmova svih vremena. Dicku se posrecilo i s drugom ekranizacijom, Verhoevenovim TOTALNIM OPOZIVOM (1990), mozda ne najboljim, ali svakako jednim od kvalitetnijih SF-filmova proteklog desetljeca. Stoga ne iznena|uje sto su ocekivanja za trecu po redu Dickovu ekranizaciju, ovaj put u kanadsko-japanskoj koprodukciji, bila natprosjecna.

Radnja zapocinje godine 2078. na planetu Sirius 6B, nekadasnjoj rudarskoj koloniji pretvorenoj u pustos nakon rata izme|u Novog ekonomskog bloka i njima suprotstavljenih rudara iz Saveza. Da bi se suprotstavio nadmocnom neprijatelju, Savez je svoje snage na planetu opskrbio s vristavcima, robotima-ubojicama sposobnim da proizvode sami sebe. Pukovnik Hendricksson (Weller), zapovjednik snaga Saveza na planetu, uskoro prima ponudu za pregovore od desetkovanih neprijateljskih snaga. Spreman je prihvatiti je, ali zato mora propjesaciti do neprijateljskih linija, preko puste zemlje gdje vrebaju vristavci, sada vec i ne previse izbirljivi kada je u pitanju neprijateljska ziva sila. Ubrzo Hendricksson s uzasom shvaca kako su vristavci doslovno evoluirali i da su sposobni napadati svoje zrtve koristeci ljudsko oblicje.

Ljubitelji SF-filma ce nakon gledanja VRISTAVACA morati zakljuciti kako je i veliki Dick konacno pao kao zrtva svo|enja svog djela na jeftine komercijalne kliseje. Scenarij, iza kojeg stoji i jedan Dan O'Bannon (TAMNA ZVIJEZDA, OSMI PUTNIK) dobar je na samom pocetku, da bi negdje pred sredinu filma sve krenulo prema uobicajenoj, predvidljivoj ali dozlaboga neuvjerljivoj horor-zavrsnici (ukljucujuci i sada vec otrcani "ali..." zavrsni kadar). Reziser Duguay je, pak, ulozio dosta truda da s relativno skromnim sredstvima filmu da turoban apokalipticko-distopijski ton, vjesto kombinirajuci jeftinu scenografiju s ledenom pustosi kanadskog sjevera.

Ali, sve to, ukljucujuci i vise nego solidnog Petera Wellera u ulozi sutljivog glavnog junaka, nije bilo dovoljno da filmu da prolaznu ocjenu. Uz prilicno neuvjerljivu pocetnu pretpostavku o strojevima koji u rekordno kratkom vremenu sami evoluiraju i dobijaju ljudsko oblicje, postoje i mnoge druge rupe i neuvjerljivosti u scenariju.

Ukratko, mozemo reci da su VRISTAVCI SF-film koji je najvise razocarao u 1996. godini.

OCJENA: los (-)

Dragan Antulov