Dan Simmons: E N D Y M I O N prijevod: Nenad Patrun IZVORI, Zagreb, 1996.

"In the ocean of time it is merest chance that saves the handful from oblivion."

Ukoliko ne znate tko je Dan Simmons, te o kakvom je kalibru rijec, vjerojatno je najbolji moguci nacin da se upoznate preko Harlana Ellisona.
Naime, taj hiperosjetljivi frajer i zasigurno jedan od najvecih pisaca me|u esef tvorcima napisao je fantastican uvod za Simmonsovu prvu zbirku prica, PRAYERS TO BROKEN STONES, transirajuci svoja razmisljanja o pisanju, dubeci rijecima okamine zanata, te secirajuci sjecanja na trenutke "zivota", od kojih je jedan upravo onaj kada je upozano Dana Simmonsa. Vjeru koju je Ellison iskazao u pisca koji ne samo da je napisao dobru ili originalnu pricu, vec je kreirao nesto sto u svijetu nije postojalo prije nego sto je on odsanjao san, Simmons je potvrdio jos u vrijeme prvih radova, a ENDYMIONOM dokazao, da preokrenem na slov jedne njegove horor price, da se usudi pogledati u oci svojim snovima.

Endymion je smjesten u svijet romana HYPERION i THE FALL OF HYPERION (mozete naci kod Izvora), koji cine cjelinu za sebe, a kronoloska su mu prethodnica. No nije rijec o na silu nategnutom, prenapuhanom ili u nedogled prosirenom izdrkavanju kojeg su zeljn i imbecilni gutaci hrpetina golih avantura i supljih stranica, vec o kreativno izbalansiranom i pitkom stivu koje ce se ovima gore uciniti nezanimljivim ili nedostojnim prethodnika. Zato svim zaljubljenicima u mutantne fantasy trakavice predlazem zaobilaznicu oko ove knjige, jer njihova dosada i razocaravanje trajat ce od korica do korica.

U ovom slucaju prica je protkana odre|enim doga|ajima iz proslosti, ali oni, gledani iz Endymionove perspektive, posjeduju samo legendarne obrise, te su ostavljeni da pocivaju s onima koji su ih stvarali. Simmons je isuvise vjest pisac i ne dozvoljava da ga sirina prethodnih doga|aja zavede u natrpavanje likova megalomanskim poticajima ili sve vecim doga|ajima koji razaraju karaktere, a grandiozne avanture cine same sebi svrhom. Inteligentnim pristupom odabrao je jedan od alternativnih smjerova i pokusao odgovoriti na pitanja koja su ostala iza pada Hiperiona. Rekao bih da je u tome poprilicno uspjesan, stvarajuci nove likove, ali ne samo kao nosioce odgovora koje iznosi, ili kao sudionike u globalnoj prici, vec s njihovim vlastitim strahovima, vlastitom golgotom i nadama, nalik mekoj travi u trnovitom moru na putu prikrivene svrhe, smotane u klupko izvan dohvata protagonista. "Anything can happen. The future is never written, only pencilled in." - vjerojatno je jedna od najjacih misli romana, jer prica j e, dojmljivo veca i proteze se daleko izvan knjige u kojoj bogatstvo lezi u detalju i u kojoj je svaki trenutak vazan jer se ne zna sto donosi slijedeci, otvarajuci imaginaciji siroke prostore, bas onako kako bi esef trebao djelovati i stvarati, naravno p o mome skromnom misljenju.

Treba naglasiti da je roman literaran - sintagma od koje svaki fan bjezi kao vrag od tamjana, ali nije rijec o Simmonsovu pokusaju da priblizi dvije litice me|u kojima zjapi gotovo vakuum, pustajuci tek svjetlost o me|usobnoj prisutnosti, vec on vjestim s kokovima prelazi s jedne strane na drugu, postujuci obje, ili ne negirajuci onu drugu, i prije svega uzivajuci u svakoj rijeci koju napise.

Davorin Horak