|
Teilhard de Chardin, teolog/paleontolog koji je zamalo ekskomuniciran, i koji je uspio inspirirati Silicon Valley/Hollywood Dream Team s aurom novog McLuhana, zapanjujuce je medijumistican heroj. Posveceni jezuitski svecenik - koji je mogao biti model za arheologa uspjeha Indiannu Jonesa kao guru razvoja masmedija - to pokazuje stvarni trend. Njegova biografija je primjerna: paleontolog koji je postao arheolog, ponasajuci se hrabro, radeci s nesebicnim poletom, i jednom kontaminiran neortodoksnim idejama, postao svjestan nepoznatih svjetova i nedokucivih medjuodnosa. Vec to ga cini privlacnim liderom, a pogotovo njegova gotovo hereticka tvrdoglavost. Moralo je biti gotovo traumaticko iskustvo, negdje u dvadesetima usred egipatske pustinje pronaci kamen koji ga je stavljao na trag suvremene misterije ciju tajnu je zelio otkriti, tajnu koju je castio cijelog zivota. Taj kamen, kao njegov osobni filozofski kamen, postao je miljokaz fantasticne konceptualne mreze, toliko nekonvencionalne da je potegla mnoga pitanja cak i u Rimu. Od tog trenutka Teilhardova biografija pocinje frapantno nalikovati na onu legendarnog heretika Giordana Bruna. Bruno je umro na lomaci u Rimu, Teilhard je deportiran na na ispostavu u pustinji Gobi.
Kao i Rim, i Hollywood je oduvijek trebao heretike da opravdaju njegov nacin gledanja na stvari. Hollywood ne moze prezivjeti bez Boga, kao sto to ne moze niti bez buntovnika. Veliki broj babilonskih idola i hvaljenih grckih heroja krije se iza preovladjujuce judeo-krscanske religijske atmosfere. Porijeklo svih tih neortodoksnih misterija nikada nije kako treba analizirano u kontekstu. Ali nevjerojatan broj knjiga je napisano o jednom fenomenu kome se Hollywood uvijek ispocetka vracao: enigmaticnom Golemu, uvezenom iz Praga., liku koji fascinira Hollywood od Frankensteinovog cudovsta da misicavog Schwarzeneggera . Gigant glinenih nogu koji postajuci sve atletskiji ne gubi nista od svojega originalnog identiteta u svom monomanijakalnom izrazu i svojim akcijama. Cak i u Total recallu s cipom ugradjen u njegov mozak, Schwarzenegger jos uvijek odrazava kliseiziranu sliku Golema, izraz anakronisticke alkemijske tajne staroga, analognoga Holywooda.
Iako je alkemija Praga prociscena u silikonskom Hollywoodu, ona zasigurno nije potpuno zamijenjena. Tijelo razvijeno dekodiranjem Bozjeg imena od Petoknjizja ili Tetragramatona moze biti zamijenjeno DNA mutacijama u ovom neohelenistickom sinkretizmu, ali kemijski savez misticizma i materijalizma, krscanskog fundamentalizma i paganskoge autenticnosti, zidovske religije i helenistickog skepticizma, jos uvijek drzi Hollywood u svom stisku. Zaista, taj neo-kasni-anticki sinkretizam mnogo je inspirativniji no jednostavniji i prostiji Golemizam iz Praga, jer metamorfoze starih bogova i heroja sada idu ruku pod ruku s mnogo sofisticiranijim mogucnostima suvremene imaginacije. Obicaji, tradicije, rituali i teme barbara, pagana, zidovske, krscanske, i heretickog porijekla permanentno se obnavljaju i usavrsavaju. Gonjenje Drugoga, Boljega i Visega je uglavnom postalo traganje u sferi digitalizacije. To traganje savrseno susrece filozofiju Teilharda, koji je transponirao tijelo Golema u Dusu i Duh. Njegovo djelo s konvencionalnom religijskom podjelom uloga povezano je s mracnim skrivenim tendencijama starog Holliwooda, ali istovremeno izgleda da predvidja i nove trendove.
II
Eksplozivna religijska mjesavina stvara se u novoj multimedijskoj zupi digitalne zabave. Hollywood i posebno George Lucas sa svojom digitalnom industrijom zabave, te kvartet David Geffen-Steven Spielberg-Jerry Katzenberg-Bill Gates iz novog Dreamworks imperija grade nevjerojatno multimedijsko igraliste prema kojemu ce propaganda Treceg Reicha izgledati kao djecja igra. Ambiciozni projekt koji bi trebao zavariti digitalni razvoj s teoloskom i umjetnickom simplifikacijom u jednodimenzionalnu, neo-alkemijsku mjesavinu. U predominantno krscanski fundamentalistickim Sjedinjenim Drzavama, ta nova religija dokazuje se sve vise i vise kompetitivnom prije svega uslijed primjene magicne dekriptografije. Tehnognozija kao zastitno ime nove religije 21. stoljeca.
Zaista, Sillicon Hollywood ne traga za svojim vlastitim identitetom, vec je opsjednut idejom kako obuhvatiti novu religiju unutar adekvatnog religijskog softwareskog programa. Arhetipovi stare tradicije su uglacani i prilagodjeni modernim vremenima. To je neravnopravni pokusaj spajanja virtualne buducnosti s virtualnom prosloscu. Panteisticki tableau kao melting-pot religija za sljedece stoljece. Bog i Vrag, kao i uvijek posljednji svjedoci na religijskoj podlozi redefinirani su i reprogramirani. Ideja JHWH kao malevolentnog, skrivenog Boga pronalazi odaziv svugdje. I nema vjerojatnijeg kandidata za novog Boga od JHWH koji, prema gnostickom pronicanju, istovremeno ima i satanisticku praksu. U toj zajednici, oduvijek fasciniranoj misterijama, ideja zlog demijurga, JHWH kao kopac zamki koji prekriva nase poglede na pravog Boga, tematskiji je no ikad. Zato, u Sillicon Hollywoodu tekstovi Corpus Hermeticum ili Werner Künzelov COBOL prijevod Luillusove Ars Magna odjednom su tematski jednako privlacni kao i studije o neuralnim mrezama ili mogucnostima RISK tehnologije. I Orifiel, saturnijski andjeo koji je imao u svom djelogkrugu prenositi poruke u 24 sata izmedju kutova rajskog univerzuma, pronasao je svog para u Teilhardovoj mrezi: srediste siroke, pulsirajuce mreze bozanskog zivota u kojemu se kljucne ideje starog i novog Hollywooda minuciozno izmjenjuju. Jedino je i prirodno da tamo Teilhard bude slavljen kao drug-suvjernik, jer ga upravo sumnja koju je gajio o jos neotkrivenim tajnama cine savrsenim guruom. Mozda je znao tajne koje Mojsije, u cetrdeset dana bozje nastave nije zapisao; mozda je znao o dubinama ucenja Isusovog koje niti Dionis Areopagus, zadrzavajuci nesto za sebe, nije zapisao.
Bog Hollywooda nije Descartesov Bog, koji je dao svijetu koordinate, i koji je dao vremenu mjesto u prostoru. To je Bog koji propovijeda stari devetnaestostoljetni koncept totalnog umjetnickog djela, Gesamtkunstwerk kao umjetnicku disciplinu; Bog koji ne preferira stvarnost kozmickih znanosti pred astrologijom. Ali to je istovremeno i Bog koji poznaje multiprocesiranje, koji zna sve o vektorima i polinomskim funkcijama. Bog kojega mozemo pratiti hakiranjem retro-inzenjerstva. On je istovremeno hardware, software i wetware, i opet nista od toga. On odredjuje formu i sadrzaj, ali istovremeno moze izabrati da ih ignorira. Razvoj tog tehnognostickog modela vjerojatno nije bilo toliko fascinantan jos od fatalnog pica koje su Hitler, Goebels i Speer destilirali iz podzemnih sfera vizulanih umjetnosti i religije.
Tko je mogao biti svjesniji toga od Spielberga , koji je opet imao vlastite razloge zasto je pustio Indiana Jonesa da se bori protiv nacista za vlasnistvo nad Zavjetnim kovcegom u Raiders of the Last Ark. Kao i Teilhardov austrijski kolega jezuit Grisar, Spielberg uvijek traga za zavrsnom, ultimativnom tajnom sakrivenom u zidovskoj povijesti U svojem Entdeckungen und Studien in der Palastkapelle der mittelalterlichen Päpste iz 1908., Grisar konacno objavljuje da je otkrio polozaj starozavjetnog kovcega.- imperator Tit uzeo je kamenu tablicu i tajnu Kovcega u Rim nakon unistenja Hrama u Jerusalemu; prvi krscanski imperator, Konstantin, predstavio ju je Papi; sve od tada je kamena ploca pohranjena u srednjovjekovnoj kapeli u Lateranu. Tamo u Sancta Sanctuarumu, kutija s kamenom plocom skrivana je iza velikih zeljeznih vrata. Spielberg nije znao za ovu knjigu dok je radio na Indiani Jonesu. Harry Mulish, poznati nizozemski pisac i potvrdjeni gnostik znao je kada je poslao svog Quentina Quista u Rim u De ontdekking van de hemel, romanu pisanom kao filmski scenarij. Quistove avanture, bazirane na Grisarovim otkricima, pokazuje nam vise od samo ploca. Jer, skidanja vela sa ploca daje Quistu, a time i svima nama, odjednom veliki pogled na neotkrivene Mojsijeve tajne njegova susreta s Bogom. Indiana Jones jedino moze postovanja vrijedno spekulirati, ali Quinten Quist uspijeva otkriti boraviste tog reactor nucleus nukleranog reaktora (*NON*EST*IN*TOTO SANCTIOR*ORBE*LOCUS*) i otvoriti kovceg jednostavnom kombinacijom slova (*J*H*W*H*). Kovceg sadrzi duguljastu figuru, tamno obojenu, od gotovo crnog kamena(), ali svjetlijeg kamena no sto bi ocekivali.
Kamena ploca ponovo otkrivena! Quist, heroj iz raja, bukvalno drzi ploce, odnosi ih natrag u Jerusalem i tamo dozivljava euforiju koja ga pogadja mnogo smrtnije na izvoristu kamenih ploca. To pokazuje da se prateca ekstaza uglavnom izvodi iz piraneskne arhitekturalne, tipicno gnosticke sofisticiranosti. Sto je Teilhard zakljucio iz svojega, za njega toliko vaznog, kamena nakon sto je kopao po prasini, moralo je biti nesto slicno. Magicni prostori, virtualni koridori, svijetleci oblici i konacno isceznuce u alegorijskom, zapravo neopisivom, prostoru. To mora da je bila sfera znanja zbog koje je Teilhard prognan duboko u pustinju Gobi da ne bi ugrozio Crkvu.
III
Mnogi od filmova koji nam je Sillicon Hollywood ponudio ove godine fokusiraju se vrlo eksplicitno na tehnognosticizam. U filmu istog imena, fasistoidni Judge Dredd (I never broke the law. I am the law ) otjelovio je laznog Boga JHWH. Silvester Stalone je personifikacija osvetoljubivosti svega sto je dobro u MegaCityOne, kada, kao Judge Dredd, ispoljava svoju volju u svijetu svojim DNA-kodiranim, glasom aktivirajucim automatskim oriuzjem i svojim Law Master Cycleom - letecim motociklom. U Johnny Mnemonicu , baziranom na romanu Williama Gibsona, Dolph Lundgren je svecenik koji, kao lazni Bog i antikrist, ganja tijelo Keanu Reevesa, modificirano cipom i DNA eksperimentima. Ric u Judge Dreddu i sam Johnny Mnemonic jadne su duse cija su sjecanja zamijenjena i cija je jedina uloga odigrati zive mete osvetnicima vlasti. Te moderne verzije prastarog gnostickog teatra sjecanja - kojemu pripada i Scwarzenegger u Total Recall - izgleda da aludiraju na stvarnu praksu legendarnog Dr Camerona, koji je uklanjao dijelove sjecanja svojim pacijentima. Ali, naravno, oni su najprije i iznad svega prakticne aplikacije teorija labirintskog Teatra Sjecanja u digitalnom dobu. Bez stvarnog ugrozavanja njihovog vidjenja, mozete citati renesansne mnemonicke manifeste kao pratnju. Da li je to Priest, modeliran na Albrecht Dürerovom Portretu Krista i dekoriran stigmama, citanje Marat/Sadea na njihovom medenom mjesecu, ili satanska figura Judge Dredda, svjesni smo da smo izgubili jasan pogled na staru crtu razdvajanja izmedju Boga i djavla.
U Batman Forever, u kojemu Gotham City, ultimativni tehnognosticki grad, ponovno ozivljava s Catwoman i Batmanom kao crnim andjelima, tehnognosticki kut je evidentan jos jednom. Ikonografija grada je one najcrnje melankolije, urbane nocne more. Tama vlada, izvan i unutar promatraca, i ponovno se javlja gnosticko zaledje: crno nije crno ako moze znaciti bijelo. Sismis ne stoji za strah, vec za spasenje. To je grad za one rodjene pod znakom Saturna. Kao Jim Cary kao Riddler, koji sam plovi vrhovima Gotham Citya, vodjen zvijezdama, genij u svojoj melankolicnoj ludosti. Vise od samog civiliziranog Batmana, on predstavlja simbolicni super-ego, neuroticku patnju sacinjenu od crne zuci. A jos od Ficina znamo da melankonicna dispozicija, koju spominje i Aristotel - i koju je Crkva prestraseno denuncirala kao depresiju, epilepsiju, letargiju ili Platonicku maniju - mora biti oznaka prave umjetnosti.
IV
Robert Longo, reziser Johnny Mnemonica vjeruje u Kamen iz Rozete radije no u kompjutere kao ishodiste svojega cyberpunka. Cak ni teologija olicena u Teilhardu ne moze bez sveobuhvatnog filozofskog kamena. Kao otkrivanja onoga sto je ugravirano i isklesano u njemu, ali istovremeno kao dokaz onoga sto ne moze biti spomenuto. Oni koji su drzali kamen znaju da je vise nepoznatoga no sto covjek moze zamisliti. Urednistvo napisane mudrosti u rukama je sluzbenih crkvenih duznosnika, posto nenapisane tajne moraju biti iskoristene za gnosticki misticizam.
Naravno, koristeni software ne podlijeze postojecim pravilima. Poetika kamenih ploca cini vlastita pravila, i apologeti kamena su medju onima svojeglavijima od svoje vrste. Quist zivi u spiritualnom svijetu gdje je simbolizam kodova mnogo vrjedniji od njihova prakticna znacenja. Niti Gibson niti Longo nisu zainteresirani za gramatiku softwareskih kodova. Gibson operira u HyperSpaceu, Longo u ArtistSpaceu, sto znaci da se, kada mislite o kompjuterima, aktivira Nam June Paikov artefakt. Film Johnny Mnemonic u stvari ukljucuje veliku kolicinu parsiflicirajuce lowtech opreme kojom operiraju punk anarhisti sa samostrijelima. (Probni kamen njihove suradnje, bit ce, naravno, filmska verzija Neuromancera. Doci ce mnogo kasnije, no nikada prekasno, i moramo se nadati da to nece biti samo pokusaj, dakle da cemo moci promatrati integraciju Hollywooda i Silicon Valley opet i opet. Pa ipak, Ridley Scottov Blade Runner je adekvatna filmska verzija, jos uvijek u Hollywood-golem odijelu, pa cak i Godardov Alphaville, u kojemu Eddie Constantine uzime perfektnu DNA-Silicon masku Casea. Ultimativno digitalno tijelo, koje se ne moze razlikovati od staromodnog stvarnog tijela.)
Teilhard nije bio zainteresiran za stvaranje znastvenih standarda. U njegovim ocima, njegova znanost je bila, naravno, viseg reda koji prerasta vulgarnost postojeceg svijeta. Ali mitoloska dimenzija njegove reputacije je mnogo znacajnija. Sada kada ce DNA u proteinskim lancima uskoro biti programirana kao digitalni kod, kemijske reakcije brinuti o digitalnim kalkulacijama, i kroz te biokemijske analize budemo zaista vraceni u laboratorije alkemicara, Teilhardov tajni jezik dozivjeti ce renesansu. Tajna filozofskog kamena inkorporirana je u Net. To je prekrasna koincidencija, kojoj Teilhard duguje svoju zeljeznu reputaciju. Taj vuk samotnjak, odbacen od Crkve (i od citave filozofske zajednice), koga je McLuhan vec spomenuo kao "kljucnog svjedoka", slavi svoj trijumf kao jedan od zacetnika multimedijske sfere.