Nema krivog povoda za biti zippie

Novi kulturoloski virus zari Britanskim otocjem. Napadnutog domacina spopadaju napadi optimizma, drustvenosti, zajednistva, granica stresa se rusi, a doticni dobija napade "pronoie": ugodnog, penetrirajuceg osjecaja da mu netko iza ledja zeli pomoci.

Pojam koji se ponavlja: zippies. On stoji za: Zen-Inspired-Professional-Pagans, a slozenica pripada pedesetogodisnjem Fraseru Clarku, glasnogovorniku, samanu zippija, koji je ujedno i urednik magazina Encyclopedia Psychodelica. Taj magazin je prvi poceo identificirati "hippies with zipp", i izvodi misao:

"s jedne strane tehno-osoba zna da je za ostvarivanje icega solidnoga na materijalnom planu neophodna racionalnost, organiziranost, dugorocno planiranje, dosljednost, sazetost, usmjerenost u misljenju i kretanju. Hippie s druge strane zna da je vizija, izdvojenost, prilagodljivost i nadasve nesputana misao kljucna za ostvarenje na duhovnom planu, a zippie je netko tko balansira svoju hemisferu u postizanju fuzije tehnologije i duhovnosti".

Oni su produkt UK dance-scene hedonizma, cyber street tech-a, paganske spiritualnosti, postpunk anarhizma, i s druge strane go-for-it (da ne kazem grizi) mentaliteta tehnokrata. Korijene novog momenata, go-for-it, koji je ujedno omogucio mladim hedonistima izlazak iz "djecastva", autori magazina pronalaze u svojedobnom tvrdokornom stavu Margaret Tacher, ili kako je oni nazivaju "Nanny Margaret", koja je bila odlucila uvesti reda u vise grupa gradjana. Neki su odbili poviti koljena, npr. New Age Travellers ili Crusties i nit se nastavila odmotavati. Osamdesete biljeze niz sukoba drzave i Travellersa, koji su kulminirali masakrom kod Beanfielda, gdje je nekoliko stotina osoba okruzeno kod Stonehenga, te napadnuto policijskim i vojnim snagama. Vozila u kojima zive unistena su, zene i djeca maltretirana, a muskarci prebijeni i pohapseni. Crustieski odabir Stonhengea ima takodjer svoju povijest: ranih '60 odrzavao se mali rock-festival kod Windsora, nedaleko od Londona. Sedamdesetih je vec bio toliko popularan da je izazvao uznemirenost vlasti, i policija ga je ukinula po osnovi navodnog ugrozavanja reda i mira periferije grada. Tada je kao nova lokacija za festivalsko okupljanje od organizatora odabran Stonehenge: miljama udaljen od bilo cega. Za vrijeme festivala podrucje je proglasavano "police-free zone".

Kako je iz godine u godinu festival, odnosno nesto sto je prerastalo u visetjedno okupljanje funkcionirao sasvim dobro, javila se hereticna misao. Fraser Clark je bio prisutan: "What the fuck do we need the goverment for anyway?". Zatim je stigao drugi val "The Summer of Love" tokom kojega je Britanija, odnosno raversi, iskusala novi uvoz iz USA: ecstasy i house music. Bila je to prva eksplozivna, nova dimenzija u kulturi nakon punka. "Thousands of kids" pisali su izvjestitelji, napustaju London i hitaju na M-25 transverzalu "to country raves", te je novinstvo bilo prvo koje je koristilo termin "acid house". Stav Independenta je bio u sredini: "right idea, wrong drug". Na sluzbenim mjestima, medjutim, zvonili su alarmi. Policija je izasla na ceste da sprijeci okupljanja i raversi su, koristeci fakseve, telefonske sekretarice i mobitele, zapoceli igru misa i macke. Sirom cijele drzave, svakoga vikenda dolazilo je do masovnih zabava, ponekad se znalo okupiti i do 20 tisuca ljudi. Lokacija bi bila zadnji tren faksana, ili su se poruke ostavljale na telefonskim sekretaricama, te bi uzbudjena mladez iz natrpanih automobila mobitelima nazivala kuci, te jedni druge, ne bi li se na vrijeme stiglo na u zadnji cas objavljenu lokaciju. Lako je zamisliti da je policija od tih igara pocela gubiti zivce, te su raversi ubrzo bili isto tako brutalno napadani kao i Travelersi. Medjutim Fraser Clarke se pita sto su to zaista losega zapoceli Travelersi i raversi da su zavrsili pod "vaspitnom palicom", te dodaje - nije li se konzervativni dio Britanije uznemirio da "children might run off and join them"?

Krajem osamdesetih dolazi do zblizavanja Travelersa i raversa i zajedno su odrzali nekoliko glomaznih zajednickih festivala nalik Glastonbury-jskim, a kasnije u londonskim klubovima Club Dog i Whirly-y-Gig. Osnivac Dog kluba kaze:

"Bilo je divno na Stonehengeu i naprosto smo dosli na ideju da te vibre recikliramo zimi negdje u Londonu, a kad nam je policija ubila festival, s nasim idejama i klubom osjetili smo se kao u zooloskom vrtu. Raversima i Travelersima se u gradu pridruzio citav copor spodoba bez ideje koje su samo visile na ecstasy-ju, i nikad u zivotu nisu vidjeli kravu".

I tako se od onih koji nisu zeljeli prestati misliti, od onih koji se nisu dali "zivahno unjonjati" u ekstaziju, i onih koji nisu sagnuli koljena, poceo polako fuzionirati zipp. Na muzickom planu je doslo do grananja: kao pionir, Mixmaster Morris uvodi na festivalu u Glastonbury-ju ambijentalni tecno-soul synthesizer music, a u svibnju '92. na festivalu u Castlermorton-u svoj dio su privukli (preko 30 tisuca ljudi) Spiral Tribe, amorfnim hardcoreom s gerila filozofijom: "to play music as loud as possible for as long as possible". Rezultat: cetiri dana i cetiri noci, hard, trancy house music mixed on the fly. Moglo je i duze, al' su onda dosli "cops" i sve "cracked down". Lokalni politicari su izgubili glavu i trazili pomoc od bilo koga: policije, vojske ili paramilitarnih udruzenja, nije vazno, samo da se stvar zaustavi. I tako je stigla policija i iskocila iz helikoptera. Frazer:

"To je bio kaos, zippies su na svojim festivalima besramno psihodelicni, kad ih uhvati, nezajazljivi su, hash spliffs, ecstazy, acid, mushrooms, DMT. Clanovi Spiral Tribe su bili uhapseni pod "conspiracy to cause a public nuisance, which carries a maximum sentence of life in prison".

To nije sve, nakon toga je Parliament pokusao progurati Criminal Justice Bill, koji bi u slucaju izglasavanja omogucio policiji u UK da reagira na skvotiranje (naravno, mnogi iz gornje grupe su squatteri) kao na ilegalno djelo, a svako okupljanje s vise od deset ljudi prema vlastitom nahodjenju da procijeni kao namjeru "to do something". Na to su skocili Liberty, britanska grupa za zastitu ljudskih prava, pozvali se na European Convention of Human Rights and Freedoms i zaprijetili protutuzbom ukoliko dodje do izglasavanja navedenoga clana zakona. Prica zatim seli u MegaTripolis, okupljaliste, nexus zippija.

Rose Roffe, 69-to godisnjak zvan jos i Raving Granny kaze:

"tisuce hipija je bilo rasprseno diljem zemlje i gubili su kontakt, uvjeravali smo ih da su raversi nase osvjezenje i pojacanje i da su stigli zadnji cas, i evo tek s pojavom zippija pocele su grupe medjusobno komunicirati. Nase ujedinjenje je nasa snaga, izmjesajmo starosne grupe i dobit cemo iskustvo i entuzijazam zajedno. Jedino zajedno mozemo spasiti 'stvar', jer dolazi vrijeme kada ce, osim biti bankovni sluzbenik, sve drugo postati ilegalno. Dugo zadrzavanje hipija na sceni ukazuje mladim raversima da je alternativan put moguc kao opozicija. Zippie pokret ima vise pozitivne energije i entuzijazma od icega sto sam dozivio".

Vivian Sobchak je cyberpunk kriticar: "zippies su izbjegli bljutavoj tehnofobiji izvornih hippija, izbjegli su i samodopadljivi, trzisno orijentirani i tehno-ovisni svjetonazor liberala, a isto tako ne ponasaju se poput cyberpunkera: nisu romanticni, razmetljivi, ili neodgovorni. Izmedju zippies i cyberpunkera lezi citav jedan svijet, jer potonji su izolirani, odvojeni i otudjeni, dok zippies dozivljavaju stanje Planete kao teror i spremni su za akciju, i nasilje tehnologijom ili magijom. Zippies prema potrebi osjecaju i razmisljaju poduzetnicki. Takav pristup danas medju zipije uvodi osvijestene multinacionalne biznismene, kao i hipi-parove koji kod kuce proizvode svijece i prodaju ih po sajmovima, New Age Travellerse koji u kombijima, karavanima, kamionima vrte alternatore ne bi li pokrenuli svoje PC-je ili Mac-ove, raverse koji se sve cesce umjesto ecstazyjem ukljucuju modemom. Najbolje je uciniti alternativu fashionable. Nema krivog povoda za biti zippie".

Revolucija u spoznajama

Da bi scena bolje zivjela, oformila se grupa Evolution, koja organizira zippie dogadjanja, a centar je MegaTripolis club u Sohou u kojem se skupljaju sredovjecni odvjetnici, srednjoskolci, studenti, grupa zena koje zive kao profesionalni kockari, a koje su dosle, po vlastitoj izjavi, zbog kultiviranja vlastite intuicije, graficki dizajneri, squatteri. Jednom rjecju, ljudi koji bi inace tesko nasli zajednicku tocku. U prostorima se nalaze, knjiznica, indijski bazar, hal za spikanje, vizualno tripovito potkrovlje, muzicki prostor za ples. Taj cas u jednom od prostora (Virtualityroom) je bio percussion jam, a sa strane je prostor s Mac-ovima na kojima se mogao isprobati zadnji interaktivni demo od The Shamen, kao i graficki program koji su donijeli neki klinci. Clarke je zanesen, medjutim Matt Black, prisutni clan multimedialne grupe Hex dobacuje:

"Da, ovo je nevjerojatan kulturoloski pomak, ovo sto se sada dogadja, mozda je ovo snaga koja ce donijeti revoluciju u spoznajama, ma na to upravo i nisanimo! Kultura zabave je pokretacka snaga i estetska zvijezda vodilja ove narastajuce techno-pameti britanske omladine".

Gotovo milijun ljudi u UK svakog tjedna odlazi na 'bucenja' izvan grada, izmicuci tako oko dvije milijarde funti godisnje od planiranog prihoda pubovima (upozorenje je Henley Centra, i njihov dodatak: u tome ne vidimo nista drugo do zamjenu jedne industrije na umoru, koja nije proizvodila dovoljno radnih mjesta, novom, rezultate cekamo). Kao da je nesto slicno kazao i bivsi novinar, organizator Cyberseed Festivala juzno od Londona, kada su ga zatekli u klubu The Fridge: "TV nas ne hrani onim sto hocemo, nema razloga da se ostaje kod kuce i nesto ocekuje, mi ne odgurujemo samo vinil, vec cijelu kulturu, to za nas ne mogu napraviti Sony ili Philips, ali nismo naivni, oni ce to spretno pratiti, nasa nepovjerljivost prema korporacijama je velika i opravdana. Cak i promjena evolucijom, u agendu zippija upisuje sukob sa 'silom odozgo'. Nevjerojatno, ali kroz politiku zabave, mi postajemo politicka opozicija!" Kroz pjesmu Terenca McKenne o okolisu i shamanskom revivalu, zenski vokali prate: "You can control some of the people all of the time, you can control all the people some of the time, but you can't control all the people all the fucking time."

Zippie Michael u Dog Clubu: "Zippiji ne glasaju. Thatcherica nam je ucinila uslugu. Odbacili smo njene strukture kontrole, a tehnologiju koja je s kontrolom dosla smo prihvatili, i ona nas je ucinila nevjerojatno neovisnima. Udovoljenje nam ne dolazi kroz pristajanje i izabiranje, vec kroz ne-glasanje, jer mi s ovim sistemom nemamo nista zajednickog, prema tome mi tu nemamo za koga glasati". Prema Independentu, zippijima se smatra 60.000 squattera, 40.000 travellersa i isto toliko hard core-ovaca, a Clark smatra da ima jos 200.000 "nezavisnih" zippija, a na upit da li bi se isto moglo dogoditi u USA, Clark smatra da hippies nisu nikada nestali u SAD, i da nikada nisu bili toliko "out" kao pokret u UK, tako su zbog toga sacuvali "intelektualni geto" koji je ostao tvrd na pozitivnu sugestiju da dobar (techno)spiritualizam moze izroniti iz politike kulture zabave. Osim toga za dolazak zippija je bila vazna podloga, da je Britanija socijalno i politicki "most fucked" od svih zemalja zapadnjacke demokracije, i da mozda niti jedna druga zemlja nema toliko podijeljenu kulturu medju mladima. "Bio sam preko i ostao sam zgrozen koliko su oni zaostali, nisam vidio niti infrastrukturu za dalji razvoj, cak i raving pretvore u lifestyle i zatvore se. Jedino uporiste sam nasao u San Franciscu, ali naravno, znate kako je s uporistem, ne mora, ali i moze zavladati pomama, pa se prelije". Nakon toga, po navodima Marshala, Clarke je s londonskom skvadrom bio domacin dvotjednog Megatripolis Advance Party-ja koji je odrzan na Rainbow Gathering-u kod Grand Canyona u Arizoni (info: Evolution, PO BOX 833, London NW6, UK). Dogadjanje su najavili kao "najradikalniju muzicku invaziju Amerike od Beatlsa". Clarke:

"Recesija nas je natjerala na suradnju. Ljudi su sada spremni da cuju i vide alternativni put. Mozda se ne slazu u mnogo stvari, ali, ranije, nije bilo razloga za dobar sluh, cak je i sistem funkcionirao s njihove tocke gledista. Zippiji zahvaljujuci hippijima uspon uzbrdo ne zapocinju iz doline, vec s padina planine".