i l i   t r a m v a j e m  r a v n o  d o  d n a

"Kad smo dosli u Utrinu, ovi su se digli i na brzinu... Zenski je suknja ostala podignuta, ali ona hoda, kao da je na more. Ja pozdravim, a frajer me gleda, ono, ja si mislim, majmune jedan, da si bar rekao hvala, ja sam svjetla ugasio da ti ne ugrozavam rad. Intimu." Dok se pucanstvo veÊ naviklo na obicne prosjake, i pocelo sumnjati u njihovu iskrenost, klosari-tramvajci oslobodjeni su potrebe da dokazuju svoj status. Cim vidite raspadnutu odjecu i osjetite smrad tijela skvrcenog izmedju dvije stolice, jasno vam je s kim imate posla. S ljudima koji su susreli samo dno drustvene ljestvice, i ostali na njemu.
pisu: Vladimir MILINOVIC i Barbara BLASIN

Lose vam je kod roditelja? Podstanarska soba je skupa? Dosadio vam je (izvan)bracni partner? Morate odspavati, a nemate gdje? Ne brinite, Grad Zagreb vam nudi mnoge mogucnosti. Ako niste potpuno svorc, mozete razmisliti o uboznici Crvenog kriza smjestenoj iza Hotela Esplanade. Tamo za 25 kuna mozete dobiti smjestaj u nekoj od mnogokrevetnih soba. Njihova toplina ce vas, mozda, podsjetiti na nezaboravne dane u Vojsci. Ujutro vas ceka dorucak - topla voda (takozvani "caj"), kruh i siva masa (posluzena kao "pasteta"). Neljubaznost sefa uboznice brzo cete zaboraviti dUoholicarima i penzioniranim prostitukama. Tu su jos i invalidi Domovinskog rata koji su to postali u Bosni i Hercegovini. Njima usud ranjavanja izvan maticne drzave i nerazumijevanje nadleznog Ministarstva odricu pravo na skrb i mirovinu. Rodbina se ne zeli o njima brinuti, a oni zbog stanja, psihickog i fizickog, u kojem se nalaze, nisu u stanju sami probiti put kroz administraciju. Tako im ostaju uboznica i tramvaji.

Sto "kuca" nudi?


Ukoliko ne raspolazete spomenutom svotom od 25 kn, ostaju vam dvije opcije. Staticna i dinamicna. Neskloni putovanju mogu se pokusati izboriti za neko od mjesta u cekaonici Glavnog kolodvora. Medjutim, broj lezaja je ogranicen, racije ucestale, a grijanje slabo. Stoga slobodno mozete produziti do zadnje stanice - tramvajske. I sjesti/leci u neki od nocnih tramvaja. 31, 32, 33 ili 34. Svaki od njih ima svoj identitet: 31-inica najduze vozi (Crnomerec-Savski most), 34-orka je najincidentnija (Ljubljanica - Dubrava City), 32 je najmirniji(Jarun-Borongaj), a 33 najprazniji nocni tramvaj(Mihaljevac-Savisce). Svakom linijom prometuju dva tramvaja. Oni od 23:30 do 05:00 kruze svojim putanjama, dobro zagrijani, opremljeni mnostvom sjedala. Raj za umorne beskucnike. Zamorna epizoda za nocnike, luzere koji se daju u nocni zivot neopremljeni osnovnim materijalno - tehnickim sredstvom, automobilom. Posao, dodatno placen, za vozace tramvaja s dobrim zivcima.

Vozac tramvaja Adem, zvani Adam, vozi nocne tramvaje vec vise od deset godina. Poznaje sve korisnike ZET-ovih smjestajnih kapaciteta. Neke od njih izbacuje iz tramvaja cim ih vidi. "Jedan uvijek povraca, a ja nemam cistacicu", zali se Adem. Starim klosarima iz zadnjih kola zna i zivotne price. "Po imenu ih znam... Andjelko, Karlo, Slavko, stari Dragutin, s armaturom u nozi, koji je nedavno umro...". Za Vozaca, sve su to "kockari", bilo oni s poker automata, bilo oni bez stalnog zaposlenja, koji su sa staroscu, materijalno neosigurani i odbaceni od obitelji, zavrsili u Tramvaju.


Svakom nemotoriziranom posjetitelju zagrebackih diskoteka, osudjenom na koristenje nocnih tramvaja, poznat je neugodan miris, karakteristican za profesionalne klosare. Ad(a)em o tome kaze: "Ja sam prije neku vecer kupio sprej i pospric'o ih od glave do pete. Strasno smrde... Ova zenska, to je nemoguce" Spomenuta "zenska" je Nada, invalidna prosjakinja zasla u petu deceniju zivota. Adem tvrdi da je prije deset godina bila prostitutka. Sve dok jednom, silazeci pijana s Dolca, nije pala niz stepenice i slomila kuk. Tako je s "ulice" presla na Ulicu, zamijenivsi nesigurnu zaradu za apsolutno, crno siromastvo. Obitelj ju je zaboravila. Prosjacka zajednica prihvatila. Tako je usla u bezvremeni svijet dna, neuznemiravan pritiskom kalendara, budilice ili drustvenih obveza. Jedino, ponekad, prodrmna intervencijom besposlenih policajaca. Kao, na primjer, one veceri, kad su u tramvaj 34 uletjeli sumanuti ZET-ov kontrolor karata i dva policajca. Zetovac je poceo vikati: "Ovo je racija. Pokazite svi karte" I nesmiljeno izbacivati iz tramvaja. Sareno i fluorescentno obucene djevojcice, jednako kao i stare klosare. U 3:00 na drugoj stanici u Maksimiru.

Seks u tramvaju je cool


Policija rijetko skida "spavace" s tramvaja. "Pitaju me, koji su ovi. Pa sta ja znam, nisam ih legitimir'o", prica Adem. Kad se to dogodi, oni jednostavno sacekaju drugi tramvaj i nastave svoje putovanje kroz zagrebacku noc. "Spavaci" ponekad imaju nesto jeftinog alkohola kod sebe. Hrana je manje bitna. "Ima jedan sto uvijek trazi za jesti. Zna se zajebavati, zicati cigarete. Ja mu kazem, Hebrang je zabranio pusenje... Moras mu dati", nadodaje Vozac nocnih tramvaja. upozoravajuci tako na jos jednu dobru stranu zivota na dnu dna. Jer, dok se pucanstvo vec naviklo na obicne prosjake, i pocelo sumnjati u njihovu iskrenost, klosari-tramvajci oslobodjeni su potrebe da dokazuju svoj status. Cim vidite raspadnutu odjecu i osjetite smrad tijela skvrcenog izmedju dvije stolice, jasno vam je s kim imate posla. S ljudima koji su susreli samo dno drustvene ljestvice, i ostali na njemu.

Cijeli ovaj trip vam se cini suvise crn? Uplaseni ste, i ucvrsceni u uvjerenju da prelazak granice obicnog vodi u propast? Odmah prestanite panicariti. Nocna voznja tramvajem ima i svijetlih strana. Recimo, seks u tramvaju je cool. To dobro ilustrira iduca Ademova prica: "Svasta se dogadja... Evo, ovaj klosar tu je bio sa mnom kad se dvoje mladih zabavljalo u tramvaju. On je sjedio tu kao i sada. Odjednom, na Savskom mostu, negdje oko 2:09, vidim da ljudi bjeze u prikolicu. Iz "motora" (prvih kola tramvaja, op.a.) u prikolicu. Frajer sjedi tu gdje su dvije stolice jedna nasuprot drugoj. Zenska odmah pored njega. Ja gledam, zasto mi putnici bjeze. Valjda im je bilo neugodno to gledati. Kad sam ja skrenuo, zena se nagnula nad njega i nista se ne obazire. Cim sam krenuo uz Savski most, zena je sama dignula suknju i stavila noge preko njega. To je bilo... Ja odmah ugasih rasvjetu. To je bilo disanje... Frajer je, mogu vam reci, bio zivi drogas, koji mozda nije znao da li smo u tramvaju, jesu li ispred njega ljudi, ili je sam. A zenska je bila Prava. Kad smo dosli u Utrinu, ovi su se digli i na brzinu... Zenski je suknja ostala podignuta, ali ona hoda, kao da je na more. Ja pozdravim, a frajer me gleda, ono, ja si mislim, majmune jedan, da si bar rekao hvala, ja sam svjetla ugasio da ti ne ugrozavam rad. Intimu."

Dakle, ZET vam svojom uvidjavnoscu moze omoguciti i sretan seksualni zivot.

Vjerujte Dudeku

U nocnim tramvajima mozete zamijetiti i pripadnike subkultura. Cesti su, npr., skinheadsi (s bijelim vezicama). Neki idu ili se vracaju iz Importanea. A neki se cijelu noc voze u krug. Kako se zabavljaju? Recimo, komentirajuci predizborne plakate. "Vidi ovog (Gotovca, op.a.), kako se smije, trebao bi mu dzoint u ustima." Ili prijeteci se drugim subkulturama: "Vidi pankerice, koliku irokezu ima. Trebalo bi je zapaliti (irokezu, op.a.)"

Niti dugokosi nisu bezazleni. Bar po navodima Adema, naseg vodica kroz ZET-ov pokretni nocni pakao. "Jedan klosar je dobio batine u Dubravi. Tako su ga stukli da su mu jaknu skinuli. Andjelko, njemu sam najvise cigareta dao. Znam da nema nista, da je star i propao. Zena ga je prije dvadeset godina istjerala iz kuce i sad on uziva. Skinuli su mu sako, prljavi sako. I sad, nemoj se ti (ja-jer imam dugu kosu, op.a.) ljutiti, kaze : "Toliko mrzim ove klosare s dugom kosom, kad ih vidim, odmah glavu okrenem" Naime, svi koji su ga tukli, imali su dugu kosu"

Tramvaj mora ici, kazuje Adem. Ako ste gledali HTV u posljednje vrijeme, morali ste shvatiti da nas Tramvaj vozi u bolju buducnost. Vjerujte Dudeku.




sadrzaj

arkzin home