<< english original text

Douglas Rushkoff je pisac koji radi na crno kao teoreticar drustva. Vjerojatno je najpoznatiji po knjizi Cyberia: Life in the Trenches of Hyperspace, (Harper 1994) koja slavi i ispituje nove cyber i rave zajednice.

Prvu knjigu, Free Rides (objavljena i kao Stoned Free), o suvremenim i starim tehnikama izmjene svijesti objavio je s 26 godina.

Njegov bestseller Media Virus! Hidden Agendas in Popular Culture (Ballantine 1994) predstavlja dekonstrukciju americkog mediaspacea i njegovih mema, dok u

Playing the Future (Harper Collins, 1996, objavljena i pod nazivom Children of Chaos) - istrazuje kulturu screenagera, njihove nazore i shvacanja drustva u sve kaoticnijem vremenu.

Ovih dana izlazi iz tiska Ecstasy Club - roman o rave kulturi, usponima i padovima psihodelicne duhovnosti.

Uredio je The GenX Reader (Ballantine 1994), zbirku tekstova ranih slackera, koje se nekad nazivalo GenXerima sve dok se netko nije dosjetio kako da bi te nazivali GenXerom moras ostati u dvadesetima, sto ionako nitko ne zeli.

Redovito pise kolumne i eseje o pop kulturi, medijima i tehnologiji za novine i magazine poput The New York Timesa, The Guardiana, Paper, Esquire, Details...

Takodjer ima i bogato iskustvo s televizijom i filmom - rezirao je i producirao televizijske filmove, informatvne programe, video spotove...

Kako biste definirali vlastitu poziciju? Da li ste novinar, pop teoreticar masovnih medija, aktivist ili propagandist, mozda?

Ja sam mnogo stvari. Uglavnom sam pisac. Pisem. Pretpostavljam da sam takodjer i nesto poput propagandista, u smislu da pisem iz specificne tocke gledista i pokusavam utjecati na svoje citatelje. Koristim knjige kako bih promovirao odredjenu vrstu buducnosti. Svatko tko izrazava nesto, bori se za odredjena stajalista, cak i ako ta idejna pozicija zagovara odbacivanje svake prisile.

Poznate su nam tri vase knjige - Cyberia, GenX Reader i Media Virus. Kako su one za vas povezane? Postoji li neki zajednicki kulturoloski, ideoloski okvir iza svih njih?

Cyberia je moje vlastito istrazivanje svijeta moderne tehno-duhovnosti. Pocinje gotovo cinicno, u stvari. Media Virus je bio pokusaj pokazivanja kako se neke prilicno duboke stvari odvijaju na prividno povrsnoj televiziji i drugim medijima. Zelio sam da ljudi shvate kako dozivljavaju puno dublja iskustva nego je itko od nas bio spreman priznati. A nova knjiga, Playing the Future, trazi u kulturi mladih iste stvari.

Pretpostavljam kako su sve te knjige povezane cijenicom da sam ih napisao. Pokusavam umanjiti nas strah od tehnologije i nas strah od buducnosti - u stvari to je jedna te ista stvar, ali oboje su prirodni izdanci onoga tko i sto smo mi. Sve je prirodno. Pretpostavljam da je i Free Rides, knjiga koja je govorila o tome kako izmijeniti svijest bez koristenja kemikalija, takodjer bila o istoj stvari, samo sto sam je napisao davno, kad sam tek izasao iz skole i zelio sam zaraditi neku lovu.

Svi govore o tehnoloskim mogucnostima novih medija, information ili data highways itd. Vi ste bili jedan od prvih koji je posvetio paznju sadrzaju, idejama i ideologijama! Imate li neku posebnu teoriju o odnosu "medija" i "poruke"!

Ne znam da imam. Ne vjerujem u sadrzaj. Sadrzaj je samo isprika za kontakt. Pretpostavljam da bih rekao suprotno od McLuhana. Medij nije poruka, poruka je medij sam. Vec mi je muka od prica, sadrzaja i takvih stvari uopce. Jedina stvar koja je vazna je cin komunikacije. Empatija i povezivanje. Zbog toga svi mediji i sva tehnologija postoje.

Mnogo se govori i o utopijskim mogucnostima novih medija, kako povecavaju moc ljudi, ali na Yahoo i drugim pretrazivacima najcesce trazene rijeci su nudes, sex, fuck, cunt, pussy... Zasto je Internet tako pun seksa?

Ne mislim da je Internet prepun seksa. Da jest, ljudima ne bi trebali pretrazivaci da pronadju seks! Seks je nesto sto se trazi.

Sto se tice kolicine on-line seksa, ista je stvar sa svim drugim stvarima u njihovoj adolescentskoj fazi. Dugo vremena smo razdvojeni jedni od drugih, zahvaljujuci neuspjesnom urbanom planiranju i socijalnom uvjetovanju. Prirodno je da sada, kad se pokusavamo ponovno socijalizirati, zapocinjemo najpredvidljivijim oblikom socijalizacije - naime, seksom. Ali kao sto je slucaj sa svakim odrastanjem, fascinacija ce nestati u trenutku kad naucimo biti intimni na druge, dublje nacine.

Da li ce ljudi, kao sto ste u jednom tekstu spomenuli "na kraju izabrati sistem koji nam na nas zahtjev pruza filmove Sylvestera Stallonea, umjesto sistema koji nam pruza mogucnost feedbacka!"

Nadam se da ne. Ali to je uvijek moguce. Zato inzistiram na pravoj interaktivnosti i on-line odnosima umjesto svog ovog Web smeca. Stvar je u ljudima koji ce shvatiti kako je ekspresija zabavnija od kozumiranja zapakiranih medija. Prvi cilj je uvjeriti sebe same kako stvarno imamo nesto sto je vrijedno reci i uciniti. Upravo sada pruza se mogucnost da se to i ucini. Svaka odluka, sve sto izaberemo, ovisi samo o nama.

Mozemo li govoriti i nadati se slomu patrijarhalnog poretka? U teoriji, po vasem misljenju, sto bi ga naslijedilo?

Ono sto ce doci poslije je zajednica. Ne matrijarhat, vec partnerski oblik odnosa izmedju muskaraca i zena. Situacija u kojoj vise ne trebamo mamice i tatice da nam govore sto da cinimo, jer vjerujemo samima sebi dovoljno da i mislimo sami za sebe kao odrasla bica. Poslije djetinjstva dolazi zrelost, a slobodna volja ce naslijediti danasnji patrijarhat.

Sto predstavlja doprinos Generacije X i zasto je ona vazna? Smatrate li se jos uvijek GenXerom?

Ja, u stvari, ne vjerujem u GenX. Ali vjerujem da je negdje nakon baby booma, mladi ljudi shvatili cinjenicu kako svi kupujemo hrpe stvari koje nemaju nikakvog smisla. Postali smo svjesniji hypea koji kreiraju TV, politicari i korporacije. GenX, ako takvo sto uopce postoji, bili su prvi koji su osvijestili to programirano nametanje trendova, moda i dobara. Nisam se vratio pasivnom, hipnotickom stuporu, stoga pretpostavljam da sam jos uvijek "GenX". To nije pitanje godina. Prvi GenXeri, ako ih zelite tako zvati, sada su u svojim kasnim 30im. Klinci koji danas imaju 20 godina daleko su od pukog cinizma i zabrinutosti koji su karakterizirali moje adolecentsko doba.

Ustvrdili ste kako ste "generalno vrlo optimisticni sto se kulture i njenog razvoja tice", ali i kako je vec to postalo "kontroverznim stavom". Zasto ste tako optimisticni i zasto je optimizam postao kontroverznim? Je li taj optimizam takodjer dio GenXerskog "nepristajanja na jadikovanje"!?

Razlog za optimizam je da stvari mogu izaci na dobro. To je podjednako politicki /drustveni stav kao i svjetonazor. Postaje kontroverznim jer se suprotstavlja vjerovanju kako cemo, prepusteni samima sebi, samo silovati i pljackati jedni druge. Optimizam je opasan, jer optimisti ne vjeruju u najgore scenarije, a scenariji najgore vrste koriste se kako bi nas zaplasili i utjerali u pokornost.

Mislite li da tehnoloski progres nuzno predstavlja i kulturni, drustveni napredak? Pocinjemo li ponovno vjerovati u ideju progresa koju je postmodernizam odbacivao?

Tehnoloska evolucija, kulturna evolucija i bioloska evolucija su jedna te ista stvar. Postmodernisti su odbacivali progres radi progresa - vjerovanje koje je sistem koristio da promovira zapadnjacki kapitalizam. Stvarni progres znaci samo da ljudi postaju inteligentniji, tolerantniji i komunikativniji.

Ni postmodernisti ne bi prigovarali cinjenici da ljudi postaju pametniji, uce prepoznavati obrasce i uce kako misliti vlastitom glavom.

Vas optimisticki stav je suprotstavljen "kulturnom pesimizmu" mnogih evropskih mislilaca i intelektualaca - poput Baudrillarda, Virilia... U cemu vidite manjkavost njihovog misljenja?

Pogreska je u vjerovanju kako ce ljudi bez nadzora skrenuti prema fasizmu. To vjerovanje nalazi svoje utemeljenje u primjeru nacisticke Njemacke. Ali Hitler je monopolizirao medije; ti ljudi nisu izrazavali slobodnu volju drustva vec programiranu histeriju u svijetu u kojem su mediji (prvenstveno radio) kontrolirani a njihovo djelovanje shvaceno tek od malog broja ljudi.

Danas smo svi medijski "profesionalci"!

Spomenuli ste i odredjenu "negativnost koja inficira gotovo sve teoreticare" cije smo tekstove objavljivali u rubrici Cybertheory. Rijec je i o suprotstavljanju i reakciji na odredjeni, gotovo naivni entuzijazam casopisa poput Wireda! Gdje je vasa pozicija izmedju te dvije krajnosti! Kakva je, ako ikakva, vasa vlastita kritika Wireda?

Wired u stvari nije optimistican - on je elitisticki! Moja kritika Wireda odnosi se na njihovu techno-utopiju kojom rukovode eksperti. To nije populisticka renesansa kao sto je cesto opisuju. Rijec je o zatvorenoj zajednici Digerata.

O Cyberiji, vasem "tripu kroz vibrantnu New Edge kulturu" Ken Goffman/R.U.Sirius je napisao: "to je sarena, vesela, inspirativna i ponekad neugodna prica!". Koji su bili ti neugodni dijelovi? Pretpostavljam da u tim dijelovima, kojih se covjek mora postidjeti, istina pokazuje svoje ruzno lice!

Neugodan dio je da smo svi ljudska bica, borimo se kako mozemo da nasi najveci snovi postanu stvarnost. Ponekad izgledamo veoma glupo. Ali nasa krhkost je ono sto nas cini jednakima - a ne boljima od drugih.

Kakav je vas stav o kalifornijskoj ideologiji?

Uistinu, ne znam sto je to.

Sto mislite o mogucnosti/prijetnji da veliki biznis, multinacionalne korporacije, kapitalizam... preuzmu Internet i cybersferu?

Ne mislim da stvarno to mogu. Online su sva dobra neiscrpna - nije rijec o robi. Zbog toga je tako problematicno zavladati tom sferom i monopolizirati je. Vjerujem da ce veliki biznis pobjeci iz Neta podjednako brzo kao sto su prosle godine uskocili na vagon kad su povjerovali kako mogu iskoristiti Web na isti nacin kao da je rijec o televiziji, mediju koji se iz jednog centra distribuira velikom broju korisnika. A nije, rijec je o interaktivnom mediju.

Postoji li stvarna mogucnost da "digitalna revolucija" nuzno dovede do radikalnog preoblikovanja svjetskog kapitalistickog sustava kakvog danas poznajemo? Da li ce "elektronska agora nuzno trijumfirati nad svojim korporativnim i birokratskim neprijateljima"?

Postoji stvarna mogucnost da digitalna renesansa pridonese preispitivanju globalne ekonomije, ali sama nece preoblikovati svjetski poredak kakvog poznajemo.

Ne mislim da nuzno moramo sve korporacijsko i birokratsko promatrati kao neprijateljsko - rijec je samo o tome da su neke stvari ispale iz ravnoteze. Velikim dijelom to je rezultat lose komunikacije i jednosmjernog medijskog pritiska. Postoji mogucnost da ce novi mediji pomoci ljudima da se probude iz programirane zacaranosti, ali to ce se prije dogoditi zbog nacina kako odlucimo koristiti dostupna sredstva nego zbog sredstava samih.

Takodjer, imamo iskustvo totalitarnih politickih rezima - donedavno tzv. komunistickih, a danas nacionalistickih. Cak se i u Sjedinjenim Drzavama glasno poziva na kontrolu i regulaciju Interneta. Da li je moguce kontrolirati Internet?

Naravno da je moguce, ali samo ako se ljude utjera u dobrovoljnu poslusnost. Mozda je tako uvijek i bilo, ali u slucaju legislacije novih medija to postaje jos ocitije. Ako mainstream mediji mogu uvjeriti ljude da je Internet opasno mjesto za njih i pogotovo njihovu djecu, tada cemo spremno dopustiti drugima da njime upravljaju u nase ime.

Nije li Domain Names sistem, nacin njihovog odredjivanja i distribucije jedan od oblika kontrole Interneta? Kao sto smo culi, sklopili ste pakt s nasim prijateljem Paulom Garrinom oko teme free domain names i Paulovog name.space projekta! Recite nam nesto vise o trenutacnom stanju projekta, vasem ucescu itd.

Nisam direktno ukljucen u projekt, osim sto sam voljan otrpjeti kritiku zbog podrzavanja Garrinovih teznji vlastitim rijecima. Mnogo ljudi naprosto ne moze vjerovati kako je njegov projekt moguc, ili cak kako je dobra stvar dopustiti da Internet postane slobodan prostor.

Ukratko, ono sto on radi je jednostavan pokusaj da se otvori sistem registracije domain names tako da vise ne bude pod apsolutnom kontrolom jedne korporacije s nadasve cudnim vezama s vojskom i objavjestajnim sluzbama. Nisam zagovornik teorije zavjere, ali vjerujem da domain names sistem treba biti manje kontroliran - barem u mjeri u kojoj to postojeca arhitektura Interneta dopusta.

Internet je zamisljen kao ratni stroj! BBS sistem kojim se sluzimo - ZaMir dokazao je svoju vrijednost doslovno u ratnoj situaciji, ali za suprotne ciljeve - za povezivanje ljudi, mirovnih aktivista, grupa za zastitu ljudskih prava, prigovaraca savjesti itd. preko drzavnih granica, linija fronte, u opkoljenim gradovima kao sto je Sarajevo...

Umrezenje i komunikacija su odlicna sredstva svake borbe. Mada je Internet na neki nacin, bio zamisljen kao komunikacijska mreza za slucaj rata, sada je u rukama mnogih stvarnih ljudi, koji ga mogu koristiti za vlastite borbe.

Internet se opire mnogim oblicima cenzure i omogucuje diseminaciju vijesti i informacija koje sluzbene novinske agencije mozda ne bi bile voljne objaviti.

Takodjer predstavlja i odlicnu underground mrezu. Nazalost, posto je njeno postojanje ovisno o komunikacijskoj infrastrukturi nuzno je da neki od postojecih velikih sustava ostanu na svojim mjestima, a to jos uvijek znaci i u postojecim vladinim i ekonomskim tijelima. Ne mozete srusiti citav sustav i ocekivati kako cete i dalje moci slati e-mail poruke svojim drugarima.

Kako vidite polozaj Evrope u toj "novoj digitalnoj medijskoj revoluciji". A i SAD, kad je vec o tome rijec!? Moze li, i da li bi to bilo dobro, da americko iskustvo bude univerzalizirano? K tome, raspada li se Amerika sama na bogate bijele Cyberforijane i obespravljene, kulturno i socijalno prikracene bijele radnike, sirotinju, da ne spominjemo hispanose ili crnce iz getta?

Napisao sam esej o Internet Imperijalizmu koji je ovdje najbolje ulijepiti. Sto se tice rascjepa unutar Amerike, treba shvatiti i prihvatiti kako je Internet tek u zacetku. Naravno da su bijeli bogatuni oni koji ce se prvi igrati novom igrackom. Nadajmo se da je to samo privremeno stanje. S druge strane, bijeli bogatuni nisu oni kojima Internet najvise treba: oni su odgovorni za perpetuiranje klasnog sistema koji ne vodi brigu o potrebama zajednice, koji opcenito ne razumiju kako je citavom svijetu potrebna briga. Internet bi mogao posluziti kao ljekovito sredstvo za takve ljude.

Sto je s Rusijom, bivsim zemljama Sovjetskog saveza? Oni idu on -line, a rijec je o izuzetno velikom, potencijalnom trzistu podjednako kao i o enormnom kulturnom i intelektualnom rezervoaru! Kako ce to utjecati na Internet, medjunarodnu ekonomiju i same post-SSSR zemlje?

Moze samo pomoci. Najveci problem u prilagodbi zivotu poslije hladnog rata je nauciti kako su ljudi za koje su nas godinama ucili da su nam neprijatelji u stvari veoma slicni nama samima. Kad dobiju mogucnost u/vidjeti tko smo mi, a mi dobijemo priliku vidjeti tko su i sto su oni moze biti samo bolje. Izolacionizam radja strah, a komunikacija bi trebala poticati ono drugo.

Da li cemo biti svjedoci jos jedne velike americke paranoje o "Ivanu u nasem dvoristu koji siluje nase zene i kceri"?

Naravno. To je ono sto cime se Amerikanci bave! To je nacin da se zastitimo od prebrzih promjena.

U Srednjoj/Istocnoj Evropi i narocito na Balkanu, svjedoci smo porasta nacionalizma, desnicarenja itd. paralelno s uspostavom novih drzavnih granica, pre/pisivanjem proslosti itd. Moze li se reci kako je to prije globalna tendencija za 21. stoljece no lokalna anomalija povratka u 19. stoljece?

Ne, ja to vidim kao otpor neizbjeznom. Kako postajemo globalnom kulturom, ljudi se sve vise plase gubitka individualnih identiteta. Kao kad osoba prvi puta ima intimne odnose. Nadajmo se da ce i to proci.

Ne mozemo ocekivati od ljudi koji su uvijek uzivali u blagodatima sigurnosti autoritarnog vodstva da odmah nauce zivjeti bez njega. Ljudi vole da ih se vodi i usmjerava. Kao sto je cesto slucaj da zene koje je u djetinjstvu zlostavljao otac nadju sebi muzeve koji rade to isto, ili cak jos i gore. Kako odredjeni autoriteti gube moc, drugi, veoma cesto jos i gori, spremni su uskociti na ispraznjeno mjesto. Jedini protuotrov je bolja komunikacija i bolje obrazovanje.

Drugim rijecima, da li ce Internet i citava digitalna kultura pomoci uspostavi novog jedinstva, nestanku drzavnih granica ili novog tribalizma, rasapu multinacionalnih i multikulturnih drzava u jednonacionalne drzave i manje lokalne zajednice?

Potaknut ce istovremeno centraliziraniju globalnu kulturu i mrezu manjih jedinica i zajednica. Posao globalne mreze je globalni posao: upravljanje resursima, pitanja okolisa itd. To je nacin kako organizirati 6 milijardi ili vise ljudi. U isto vrijeme, jednom kad smo u stanju to ciniti moci cemo slobodno uzivati u lokalnom i individualnom na drugaciji nacin.

Internet nece potaknuti monolitnu kulturu nista vise nego sto ce potaknuti rasprsivanje razdijeljenih plemena. Trebao bi, zapravo, rezultirati uskladjenom civilizacijom s jasnim razlicitim lokalizmima.

Neki kriticari tvrde kako zagovarate "globalnu drzavu"! Da li je

a) to istina

b) moze li globalna drzava uopce biti uspostavljena?

c) zasto bi to bilo dobro ili zlo?

U stvari, zaista ne znam ni sto bi Globalna drzava uopce trebala biti. Mislim kako je ideja centralizirane uprave, ili uprave uopce, prilicno bleskasta. Ali vjerujem kako se citav svijet suradnjom moze koordinirati - bez gazda i vladajucih organa. Mislim da bi bilo steta ako bi strah od totalitarizma ili fasizma moje "kriticare" sprijecio od pristupanja globalnoj zajednici.

Da li sam Internet razvija razlike, varijacije, svoje vlastite privremene autonomne zone ili se u konacnici ipak unificira pod "kalifornijskom ideologijom"?

Naravno da razvija vlastite privremene autonomne zone. One samo izgledaju kao da imaju isti vajb, isti naboj, kad se pojave, jer sam Internet ima svoj program koji ipak ide dalje od kalifornijske filozofije. Mislim da se citirani esej bavi tim pitanjem. Blagostanje i dobrobit pojedinacnih ne-kalifornijskih zona ovisit ce o nezaplasenom sudjelovanju razlicitih vrsta ljudi. Ako ih uplase ljudi koji tvrde kako je citava stvar beznadno americka, onda ce stvarno tako i ostati.

Douglas Coupland je proglasio Gen X pretjerano komercijaliziranom i stoga mrtvom! Ali to je isprazna gesta, on to ne moze uciniti jer vise nije u njegovoj vlasti - mem, medijski virus je pobjegao! On samo moze promatrati kako se siri i ravija. Kakvi su vasi pogledi na GenX danas? Je li rijec o prolaznoj modi, novoj kulturi ili doslovno bioloskoj generaciji?

GenX je, kako ja to vidim, bila prvi pokusaj budjenja od medija. Mislim da je podstaknuta interaktivnim tehnologijama, videom, daljinskim upravljanjem i Nintendo joystickom. Jednom kad su klinci skuzili da su mediji proizvoljni, postali su svjesni i njihovog potencijala za programiranje i razvili ironican stav kako bi ostali samostalni. Nesumnjivo su tu bile i estetika i stav koji su isli s tom filozofijom, ali mislim da se GenX rasirila na kulturu u cijelosti, i jednostavno vise ne znaci istu stvar.

Opcenito, danas se GenX odnosi na demografsku skupinu koja vise ne moze biti programirana istim tehnikama propagande i odnosa s javnoscu.

Mi smo preuzeli pojam Generacije X, ali smo mu pridodali ponesto drugacije znacenje od originalnog. U nasem radikalno nacionalistickom okolisu preuzeli smo ono X kao oznaku nepostojanja bilo kakvog odredjenog nacional/istickog identiteta, oznaku potrebe kreiranja nase vlastite proslosti, nase vlastite povijesti i tradicije suprotne ili barem paralelne onoj sluzbene drzavne politike/kulture

Naravno. Za nas u Sjedinjenim Drzavama bila je rijec o osjecanju oslobadjanja od komercijalnih medija i korporacijske kulture. Promatrali smo je kako se rasipa i razvijali nas vlastiti kulturni identitet. Zvuci mi kao da je u vasem slucaju vise bila rijec o promatranju rasapa politickog sustava i drzave, ali je vjerojatno to rezultiralo nekim veoma bliskim osjecajima i nazorima.

Kakvo je porijeklo ideje medijskog virusa. Odnos prema memima? Kritika se usmjerava na upotrebu bioloskih metafora poput kaosa, virusa ili gena/mema u drustvenom, politickom i kulturnom okolisu poput Neta. Vjerojatno stoga sto metafore tijela i drustvenog organizma obicno vode desnicarskim, fasistickim ideologijama!

Metafore mogu doprinijeti fasistickim ideologijama. Ali ja ne govorim u metaforama. Smatram da su mediji stvarni produzeci prirode. Fasizam ne proizilazi iz slobodnih i nesputanih medija. Hitler nije uspostavio bioloski ili prirodni sistem feedbacka izmedju sebe i naroda. Monopolizirao je medije, pogotovo radio, i iskoristio ih kako bi programirao kulturu.

Drustveni organizam, vidjen optikom teorije sistema, predstavlja zivo bice. Nase elektronske mreze sluze promoviranju te medjuigre organizama. Ali jedina opasnost proizilazi iz situacija u kojima mreze vise nisu interaktivne. Ako ne postoji feed back, povratna sprega, onda ustvari uopce nemate bioloski sistem.

Izgleda da drugi osnovni strah predstavlja prijetnja neke vrste neo-darvinisticke tiranije. Kada govorim o prezivljavanju najsposobnijih mema akademicari se jako uzbude. Ono sto ne razumiju jest, da dok najjaci gen moze potaknuti prezivljavanje odredjenih pojedinaca, najjaci mem je onaj koji potice prezivljavanje citave kulture. Memi nisu sadrzani u jednoj stanici.

Vasa prva knjiga Free Rides bavila se pitanjima izmjene svijesti. Kakav je vas stav o sub/kulturi droga, ukljucujuci tu i "proroke" poput Learyja i McKenne!? Jedan od najvecih problema i najozbiljnijih prigovora je da su takozvana primitivna drustva koristila droge pod strogim vodstvom, u ritualiziranom i kontroliranom okolisu, dok je niz suvremenih zapadnjackih generacija gurnut u divlje eksperimentiranje unutar neprijateljski nastrojenog okolisa!

Droge stvarno mogu biti opasne u drustvima u kojima ne postoji ritualni okvir njihova koristenja. U vecini zapadnih kultura ne postoje rituali upotreba droga jer se mnogi ljudi plase promjena i preobrazaja koje droge obicno poticu. Napisao sam Free Rides, knjigu o nacinima kako biti high bez droga, kao pokusaj da se ljudima pokaze kao nisu same droge ono sto plasi nase "vlasti", vec stanja svijesti koja one proizvode. Vlast moze zabraniti LSD, ali tesko moze meditaciju proglasiti ilegalnom aktivnoscu!

Svidjaju mi se Leary i McKenna. Samo sto ja ne bih zelio da ljudi steknu utisak kako se u sljedecu dimenziju ne moze bez koristenja psihodelika. Ja mislim da joj svatko moze pristupiti, ili nitko nece moci.

Kakva je vasa kritika New Agea!? Sto bi trebali smatrati pravim New Ageom, buduci da se sada sve i sva guraju na to podrucje!?

Nije mi toliko muka od New Agea koliko od racionalizacija koje ljudi koriste kako bi sprijecili same sebe u poduzimanju stvarne pozitivne akcije. Magijsko misljenje i praznovjerje koriste se, barem u Americi, kako bi se izbjegla realnost. Odvec je lako ustvrditi "Radim na sebi" i samo meditirati dok drugi ljudi gladuju.

Vasa izjava u jednom intervjuu: "Ironicno, vrata koja nam tehnologija otvara uglavnom su vrata koja bi mogli otvoriti i bez nje, kad bismo samo znali kako. Mislim da smo kao ljudska bica u potpunosti sposobni imati globalni mozak i komunicirati jedni s drugima kao dijelovima jednog velikog organizma!", moze biti shvacena kao krajnji NewAgeianizam!? Nisu li New Age i Cyberia samo dva mema, dva medijska virusa u borbi za hegemoniju?

Naravno da se i ono sto ja govorim moze dozivljavati kao New Age. Ja to tako ne dozivljavam, ali o tome ovdje nije rijec. Ako smatrate kako je ideja da ljudi mogu razviti telepatske sposobnosti (ideja koju, ni manje ni vise podrzava i CIA!), predstavlja New Age, a ne znanost, to je okej. Nema niceg loseg u New Ageu samom po sebi, samo cinjenica kako je u SAD postao tek nesto malo vise od piramidnog sistema financijskog inzinjeringa u kojem sljedbenici zaradjuju novac jedni na drugima a da veoma malo stvarno cine za bilo koga.

Moja misao u citiranoj recenici bila je pokazati kako ne bismo smjeli biti odvec ponosni na svo to Internet smece. Postoji mnogo ljudi koji nisu on-line a takodjer imaju prilicno zapanjujuce sposobnosti.

Kako vrednujete "Cyberiu" i "GenX" kao medijske viruse? Da li su se pokazali korisnima?

Cini mi se kako su bili veoma korisni, ali takodjer i krivo tumaceni. Media Virus je vjerojatno za mene uspjesniji medijski virus od druga dva. GenX je stvarno izmakao kontroli, posluzio je za zbunjivanje velikog broja ljudi podjednako kao sto ih je i prosvijetlio. Cyberia se tek siri, pa njene rezultate tek ocekujemo.

Radili ste kao profesionalni novinar i urednik. Sto sada mislite o profesionalnim novinarima i profesionalnom novinstvu - nacinu na koji sebe predstavljaju kao objektivne, neutralne, nezainteresirano distancirane Uopce, sto je sadasnjost i buducnost novinarstva u vrijeme digitalnih infobahna?

Ne postoji nesto poput objektivnosti, i cini mi se kako sve veci broj nas novinara i drustvenih teoreticara to shvaca. Novinari se skrivaju iza koncepta "ravnoteze" i "uravnotezenog informiranja". ne shvacajuci kako takvo sto ne postoji: gdje ste odlucili postaviti sredinu? Je li "uravnotezen" tekst u kojem se pise o tome je li fasizam efikasan sistem vladavine, ili je "uravnotezenije" raspravljati treba ili fasiste pobiti ili ne?

Na isti se nacin drustveni teoreticari kriju iza "istrazivanja", od kojih se vecina provodi s odredjenim ciljem u glavi, i od kojih vecina naprosto podrzava neciju drstvenu konjukturu. Kad pogledam koja korporacija placa koju drustvenu teoriju odmah vidim zasto izlaze s odredjenim rezultatima.

U GenX Readeru napisali ste "bez gradjanskih prava, pokreta za zastitu okolisa i feministickih grupa, danas ne bi bilo GenX!" Ali kako je GenX, i kako moze, nastaviti i "unaprijediti" te pokrete? Kako ti pokreti mogu biti pre-oblikovani?

Dosta sam pisao o tome. Glavna promjena koju je GenX oznacila u feministickom pokretu je da se na zene vise ne gleda kao na "zrtve".

Glavna promjena u pokretima za ocuvanje okolisa je dugorocna cost-benefit analiza umjesto opce, "tepih" zastite.

Glavna promjena u pokretima za gradjanska prava je shvacanje kako nije rijec o pravima koje, recimo, crnim Amerikancima moraju nametnuti blagonakloni bijeli liberali.

U biti, govorim o slomu dijete-roditelji modela u odnosima aktivista prema drustvu koje pokusavaju promijeniti. Nitko nije zaduzen da upravlja stvarima i vjerovati kako je netko ustvari na vlasti znaci unaprijed se predati i samokastrirati.

Kakve su mogucnosti za stvarno subverzivnu kulturnu ili politicku kaciju danas? Je li uopce moguca i gdje bi se trebala odvijati?

"Trebala" je prevrtljiva rijec. Ne mogu vam reci da "trebate" ovo ili ono uciniti. Smatram kako ima dovoljno mogucnosti i razloga za subverzivnu akciju, ali to je samo moje misljenje. Ja to radim kroz knjige i clanke.

Za mene lagodan nacin je pisati za sto je vise moguce mainstream, komercijalne publikacije i izdavace, ali da pri tom ispunim svoje tekstove snaznim auto-mutirajucim konceptima.

Mislim da mnogi Amerikanci znaju sto je medijski virus, i razmisljaju o medijima na viralan nacin. To je sad izvan mojih ruku ali cini mi se kako je lansirati "media virus" virus predstavljalo subverzivan cin.

Mozda razlika u subverzivnoj akciji danas, u poredjenju s prosloscu, lezi u cinjenici kako vise ne mozemo kontrolirati sto smo ucinili, jednom kad smo to ucinili. Morate biti spremni dopustiti kulturi koju hakirate da s vasim virusima i subverzivnim akcijama cini sto god joj drago. Treba shvatiti kako kultura mozda "zna bolje od vas" sto je za nju dobro.

 

 

 

sadrzaj

arkzin home