Amateri prose iz dosade, bez ikakve obaveze. Proficima roditelji odredjuju normu

Ako zivite u metropoli, niste mogli ne primijetiti male Rome rasporedjene duz Ilice, Jurisiceve i u pokrajnjim prolazima. Pogotovo u posljednje vrijeme otkad su uobicajenim taktikama "HvatajSeZaNoge" i "KukajiPlaci" dodali postupke "KlatiSeNaprijediNazad" i "BogoradiNaglasNonStop".

Jednog ranog i suncanog jutra u 7.00, krvavih ociju izasli smo na ulice ne bi li spoznali istinu o zivotu malisana.

Ali malisana nigdje.

Bauljali smo pospano, ali smo na uobicajenim punktovima nailazili samo na kartone. Cinilo nam se da ti gadni malisani jos uvijek sretno spavaju dok mi kao idioti vec nekoliko sati hodamo u krugu Pothodnik - ugao Jurisiceve - Jelacic plac.

Na nas uzas, saznali smo da ih je policija dan prije skinula s ulice nagovorena neprekidnim pozivima stanara ilickih kancelarija. Klinci su tih dana, navodno, pretjerali.

U 10.30., kad smo izgubili svaku nadu, kod fast fooda u prolazu Nebodera, ispod skele ugledali smo dva para malih tenisica. Hura, klinci su stigli. To je inace uobicajeno mjesto gdje malisani ostavljaju svoju obucu. Bacili smo se u potragu za vlasnicima tih tenisica.

Ubrzo smo naisli na malu Fatu. Obicno prosi kod Name. Prebiva u blizini autobusnog kolodvora. Fata je veselo dijete. Neopterecena je iznosom koji ce prikupiti. "Tu je jedna mala isto prosila. Nju mama inace tuce za novac. Jeste li vidjeli one ranice. To sve mama tukla za novac.", rekla je Fata opisujuci svoju kolegicu preko puta.

Tako smo shvatili razliku izmedju amatera i profica. Amateri prose iz dosade, bez ikakve obaveze. Proficima roditelji odredjuju normu. Taj dan na cesti su bili samo amateri.

Kod Algoritma smo naisli na vesele bratice iz Zavidovica, sada nastanjene u Retkovcu: jedanaestogodisnjeg Senada, dvanaestogodisnjeg Muharema i devetogodisnjeg Nazifa. Njih trojica briju po djecjem vlakicu koji obilazi Centar. Presrecu ga iza ugla i uskacu u njega. S gadjenjem govore o poznanicima koji kradu, "...Sad je u zatvoru. On ima 21-nu godinu. U Italiji je. Krade zlato, pare,... ubije covjeka. Nekad krade pistolj." "Hoces li i ti tako", pitamo ga. "Ne, necu."

Ne idu u skolu. Ljeti se kupaju u Mandusevcu. Kazu da im nije lose. Ne osjecaju se otudjenim u novom gradu. Dok stojimo na Mandusevcu, Muhamed pokazuje prstom na jednu BZK (BijeluZagrebackuKatolicku) djevojcicu i pita: "Zasto nju ne slikate? Bas je slatka." Odlazi se upaznati s djevojcicom na zgrazanje njenih roditelja.

Dok smo odlazili, Nazif je dotrcao i povukao Barbaru za rukav. "Teta, teta." Sto je? "Poderana vam je jakna."

Znam, Nazife. (Ako smo Romi - ljudi smo.)

Kad smo se nakon dva dana vratili na Ilicu, u grad su se vec vratili i profici vrste "KlatiSeNaprijedNazad". S njima se nije dalo komunicirati. Njihove majke ili starije sestre patrolirale su iz sporednih ulica i sklanjale djecu ispred nas. Ovi nemaju vremena za razgovor, pravi su poslovni ljudi.

Nismo smetali samo njima, vec smo dali posla i profesionalnim dusebriznicima. Sami prosjaci nisu ih smetali, ali u kombinaciji s nasim fotoaparatima bili smo neodoljiva meta.

Prosjaci prose, dusebriznici bacaju novac. Radni dan se odvijao normalno. Koji kurac mi tu smetamo? Bili smo jedini autsajderi koji su remetili taj poslovni odnos, pa smo se povukli na kavu.

sadrzaj

arkzin home