energetska vibra petstotinjak izvodjaca zasjenila je sitne organizacijske propuste, neminovne kod tako zahtjevnih cjelodnevnih tuluma
Subota, 8. ozujka. Dan poslije Porina kao takvog. Dan velikog provoda. Zelucu probavljivije, razumu prihvatljivije. Cetrdesetpet bandova svakojakih usmjerenja i petnaest sati najzivlje svirke na rijeckom Korzu. Na srecu, ona stara "kol'ko para tol'ko muzike" u ovom slucaju ne vrijedi, jer muzike je bilo o-ho-ho od 9 izjutra i to zabadava. I jos s povodom. U sklopu akcije Ajmo Rijeka i u organizaciji udruge Tocka na Ri. Ciljevi te mlade udruge su: otvaranje centra pod upravom mladih, uvodjenje nocnih autobusa, stvaranje savjetodavnog tijela mladih u gradskoj vlasti... A da se to stvarno zeli i ozbiljno misli, pokazale su mlade snage glazbenika, rollera, skatera, likovnjaka i alter-frizerki.
Nema vise pive. Voli vas vas konobar Gogo
Ne vjerujemo da je itko u jednom danu toliko puta prehodao Korzo kao nas dvije. Malo veliki stage, malo mali stage. Kod malog smo se nauzivale vec zaboravljenih Cypress Hill, Rage Against The Machine, House Of Pain, Bodycount - u cijem su ritmu rolali, skejtali, padali, rolali, skejtali, padali djecarci u sirokim hlacama i siltericama (svaka cast!). Nas je kao zene, naravno, vise privlacila druga strana Korza na kojoj se nudila (gratis) full promjena imagea. Cetiri curke iz frizerske skole (rekli su da ce ih bit 10) oboruzane sprejevima u boji, lakovima, gelovima, cesljevima i tonama zivaca marljivo su prckale po kosama dobrovoljaca radeci od njih skroz lude kreacije. Odmah do njih-face painting.
Od mladih bandova necemo izdvajati nikoga (nije da smo zaboravile) jer cinjenica da ih je bilo 40 govori sama za sebe o jacini rijecke alter i ine scene.
Nakon (skoro) cjelodnevnog lutanja i trazenja nabasale smo i na njih. Skriveni u mraku nekakve veze, iza kontejnera i stepenica, u sam sumrak dana - na zidu stoje oni. Dva velika sarena grafita: "Ajmo Rijeka" i "Sky's The Limit". Kazu, decki su ih crtali cijeli dan. Vidi se.
Energetska vibra petstotinjak izvodjaca zasjenila je neke sitne organizaciske propuste, neminovne kod tako zahtjevnih cjelodnevnih tuluma (nedolazak svih najavljenih frizerki, nepojavljivanje najavljene glumacke druzine).
Kad vec govorimo o brojkama, nije zgorega spomenuti da je Palach tog dana prodao 110 kaseta piva. Tako nas je poslije ponoci na sanku docekao natpis: "Nema vise pive. Voli vas vas konobar Gogo".
Simon says
Tocka na Ri, neprofitabilna, apoliticna organizacija, sluzbeno je oformljena prije dva mjeseca. Nastala je iz potrebe za unosenjem malo zivota medju mlade Rijecane, buduci da su se prilicno uspavali, ne toliko srednjoskolci kojih je 11000, koliko studenti (oko 9000). Stoga je akutna potreba za prostorom kojeg bi mladi upotrebljavali u svoje slobodno vrijeme, kao neki dnevni boravak.
"Treba nam neki klub kojeg cemo dozivjeti kao nesto svoje, gdje cemo postavljati izlozbe, svirati, kreirati nesto zajedno", kaze Simon, organizator akcije.
Dakle, ne radi se nuzno o revitalizaciji Palacha, vec o otvaranju bilo kakvog prostora?
Simon: "Ma, da. Treba nam jedan moderan klub. Palach ima milijun problema koje svi znaju, a oni su nerjesivi u neko dogledno vrijeme. Jednostavno, mladi ne trpe politicke zackoljice, svadje i prepucavanja preko novina. Sto nas briga za te svadje! Bitan nam je Palach. Bitno nam je da on izgleda onako kako mi hocemo."
Upravo je to najveci problem u razumijevanju cijele price. Sto sad, Palach ili nesto drugo? Za shvatiti je i jednu i drugu stranu. Jer, ipak je Palach simbol Rijeke i hrvatske subkulture. No pitanje je koliko je realno ocekivati od gradskih vlasti da potpomognu boljitku drustvenog zivota mladih. Hm, da, da... Zvuci paradoksalno. Makar, vrijeme je predizbornog altruizma, pa tko zna? U svakom slucaju, prica se nastavlja...
sadrzaj
arkzin home