METAZIN ZA POLITIKU I KULTURU CIVILNOG DRUSTVA

lead Vecina, uglavnom mladjih, zdusno potpisuje i bez sirih objasnjenja. Smjeskajuci se i s kratkim komentarom "Da, uvijek za slobode medija, za sve slobode..." Ipak se dosta cesto, pola u sali, pola ozbiljno, cuje pitanje "A hoce li nam policija zakucati na vrata za koji dan?"

Adrenalin dignut dogadjanjima zbog Stojedinice dodatno raste nakon informacije o pozivu na policijski informativni razgovor Arkzinovog novinara Boze Matica. Osjecaj pukotine u konstrukciji hrvatske stvarnosti, osjecaj da se nesto moze napraviti, promijeniti radja ideju o pokretanju peticije. Zovem Vesnu Alaburic, odvjetnicu Hrvatskog novinarskog drustva. Ideja joj se svidja, cak dapace, kaze da je sada pravo vrijeme da se tako nesto ucini jer bi se novi prijedlog Kaznenog zakona (u kojem su sadrzane sve 'stare' odredbe, ukljucujuci i famozni clanak 77, hrvatska verzija poznatog jugokomunistickog clanka 133 iliti clanka o verbalnom deliktu) uskoro trebao naci u Saborskoj proceduri. Zovem istovremeno Veroniku iz Grupe za direktnu zastitu ljudskih prava i Jagodu Vukusic, predsjednicu Hrvatskog novinarskog drustva. Jagoda predlaze da se paralelno ide i sa peticijom za promjenu Zakona o telekomunikacijama. Veronika salje osnovnu informaciju grupama clanicama Koordinacije za ljudska prava s pozivom da se ukljuce u akciju. Tekstovi peticija su ubrzo gotovi. Grupe unatoc vec isplaniranih aktivnosti povodom 10.12. Dana ljudskih prava, pozitivno reagiraju. Arkzinovi dizajneri rade na popratnom plakatu. Odmah se radi i na WWW stranicama. Dogovara se engleski prijevod. Ured Antiratne kampanje salje peticije na nekih 600 adresa raznih NVO-a, politickih stranaka i institucija, komuniciraju s murijom i gradskom skupstinom zbog dozvola za standove u Zagrebu i pokusavaju animirati volontere za stajanje na standovima. Zovem Marija Mandarica i pitam hoce li Forum za obranu javne rijeci stati iza peticija i mogu li organizirati volontere za standove. Mario veli da ne moze dati suglasnost u ime cijelog Foruma, ali da Savez studenata podrzava peticije. Ne mogu dati volontere, jer su ljudi zauzeti pripremanjem sastanka Foruma, predvidjenim za slijedecu srijedu, 11. prosinca. Sindikat novinara javno podrzava peticije.
Masinerija je pokrenuta i adrenalin dodatno raste.

Cetvrtak, 5. 12.

Odrzava se pressica u Novinarskom domu na kojoj najavljujemo akciju. Ne uspijevamo realizirati ideju da se prije pressice dobije podrska PEN-a, Rimskog kluba, HAZU-a... Iako bi sve te institucije dale dodatnu tezinu cijeloj prici, i nije mi previse krivo - ovo bi ipak prvenstveno trebalo biti izjasnjavanje gradjana, pojedinaca, test njihove svijesti i hrabrosti. Institucije se mogu prikljuciti i poslije.

Petak, 6. 12.

Dobili smo dozvole za tri mjesta u Zagrebu (Cvjetni, Kvatric i Importane). U medjuvremenu je dogovoreno i stalno mjesto za potpisivanje u tajnistvu Sindikata novinara u prostorijama Novinarskog doma. Popodne stize 2.000 plakata iz tiskare. Jedan arkzinovac i ekipica zapovaca preuzimaju nekoliko stotina plakata i jos iste veceri krecu s lijepljenjem po centru grada. Pakiramo dogovorene kolicine i saljemo ih za Split, Osijek, Karlovac, Pozegu. Gajeva 55, centralni ured ARK-a postaje stab akcije. Fotokopiraju se tekstovi peticija i formulari za potpisivanje. Priprema se prenosivi "stol". Navecer je sastanak volontera za standove. Skuplja se nekih desetak ljudi. Uglavnom mlada ekipa. Dio njih je tu vise zbog informacije i nisu sigurni koliko se mogu angazirati. Neki koji su obecali nisu se pojavili. Nela dolazi u ime zenskih grupa. Kaze da je vecina cura cijeli vikend na radionici i da prije ponedjeljka ne mozemo racunati na njih. Nacelni je dogovor da svi koji mogu dodju sutra u 10,30 i da krenemo.

Poslije sastanka me hvata ocaj. Panicno okrecem telefonske brojeve veterana civilnih akcija. Mlada ekipa je O.K. imaju entuzijazma, ali nemaju nikakvo iskustvo. Bojim se mogucih neprilika. Edin mi veli da organiziraju svoj program za 10.12. i da se nitko od njih ne moze dodatno angazirati. Mirjana se tek vratila s puta i u komi je. Vanja i Vesna se spremaju na put. Ognjen je premoren i bez energije. Ista je prica i s Goranom. Napola izbezumljena dobijam Vesnu iz B.a.B.a. Kaze da je akcija sjajna, u pravo vrijeme s pravim motivom i dobrim argumentima, ali da je umorna i da je kraj godine i da ju ceka pisanje izvjestaja i aplikacija za slijedecu godinu raznim fondacijama. Tu definitivno pucam i izgovaram tiradu o sve vecoj birokratiziranosti civilnih grupa, o gubljenju osjecaja za trenutak i akciju, o ostajanju u zatvorenim krugovima istih faca, o tome da nam je navucena kosuljica zvana 'nevladine organizacije' zato da bi nas se smirilo i ucinilo bezopasnima, o nedostatku solidarnosti na sceni. Vesna veli da je bilo vazno izgraditi strukture i odrzati ih zbog kontinuiteta civilne scene. Slazem se, ali kazem da smo svi izgorjeli gradeci ih i sada kad imamo sve te urede, opremu, novac polako gubimo pravu viziju i razlog. Razgovor zavrsava tako da mi s prizvukom krivnje kaze da se ipak nece moci angazirati. Odustajem od daljnjeg telefoniranja.

Subota, 7.12.

Ujutro se u "stabu" pojavljuju trojica anarhista. Stezem zube. Kupimo "stol", peticije, olovke, nesto plakata za dekoraciju i krecemo prema Cvjetnom. Opako je hladno i relativno je malo ljudi na ulicama. Postavljamo stand i - za nevjerovat - ljudi prilaze, pitaju o cemu se radi, tko je inicijator, sto znace pojedini zahtjevi u peticijama? Objasnjavamo da samo grad Zagreb ima 24 slobodne frekvencije, a Hrvatska 80 i da nikad nisu javno obznanjene, da nije dovoljno samo traziti ostavke clanova Vijeca za telekomunikacije, nego da treba promijeniti sam Zakon koji je osnova po kojoj su ti ljudi postali clanovi Vijeca, da opstanak Stojedinice jos uvijek nije siguran, da Kazneni zakon specijalno stiti pet drzavnih duznosnika i omogucuje privodjenje novinara na policijske informativne razgovore...

Vecina, uglavnom mladjih, zdusno potpisuje i bez sirih objasnjenja. Smjeskajuci se i s kratkim komentarom "Da, uvijek za slobode medija, za sve slobode..." Nepovjerljivijima ime Hrvatskog novinarskog drustva daje dodatno pouzdanje. Ipak se dosta cesto, pola u sali, pola ozbiljno, cuje pitanje "A hoce li nam policija zakucati na vrata za koji dan? Je l' se mora napisati adresa? Hocemo li zavrsiti u zatvoru?" Ima i onih radikalnijih koji pitaju kad cemo pokrenuti peticiju protiv HDZ-a, protiv Tudjmana, protiv Vlade...

Dakako, tu su i radikali druge vrste: "bando crvena", "sve vas treba zatvoriti", "vi rusite drzavu", "sta ste radili u proslom rezimu", "vidjecete kad vam Srbi dodju", "tko vas placa"... Ovi su ipak u manjini, a cak je i relativno malo ravnodusnih koji samo prolaze. Sve nas dize tako pozitivna reakcija, a i sama ziva komunikacija, tu na ulici, s potpuno nepoznatim ljudima.

Nesto kasnije dolaze Karo, Nela, Marko, Mare, Melita, Grga ... Stand dodatno ozivljava i sve vise ljudi prilazi. Povremeno se u redovima ceka na potpisivanje. Stvar malo komplicira to sto ima dvije peticije. Neki gradjani ne zeli potpisati obje. A i olovke se smrzavaju i prestaju pisati. Snalazimo se vec nekako. Atmosfera je sve bolja. Zezamo se na racun stalnog ponavljanja istih recenica i slazemo sve vecu hrpu potpisanih peticija.

"Vi ste stvarno za demokraciju"

Oko 4h popodne ulice se prazne i, vec dobrano smrznuti ali zadovoljni, krecemo prema uredu. Negdje pred kraj dobijamo i sjajan kompliment od jedne djevojke: "Vi ste stvarno za demokraciju, kad ste spremni tako se smrzavati samo zbog ideje!" U uredu prvo brojimo potpise - skupljeno je oko 800 potpisa na obje peticije. Sastavljam kratku informaciju i saljem na Stojedinicu. Emitiraju je nesto kasnije u Aktualcu. I slijedecih dana nas dobro pokrivaju. Nakon toga, slicnu informaciju stavljamo na e-mail, s novim pozivom aktivistima da se ukljuce. Zove Osijek. Kazu da je dogovoren interview s Katarinom i Krunom sutra na radiju i da su se u cijelu akciju ukljucili i mladi liberali. U Karlovackom listu objavljen je interview s tamosnjim aktivistima i takodjer najavljena akcija. Stvari se ipak krecu! Odlazim na veceru do prijatelja. Danas je i veliko zasijedanje CK HDZ-a. Jelenko prica kako se fizicki osjeca sasvim drugacije od kako se Predsjednik vratio: "Dok ga nije bilo otvorio se neki prostor za slobodno disanje. Sada se ponovo sjenka Mordora nadvila nad nas. Tudjman je Saruman, sluga zla i sise iz svih nas zivotnu energiju..." Na vijestima gledamo izvjesce sa ce-kaja. Zbog neke tehnicke greske ten prisutnih je zelenkast. Bal vampira!

Napravite halabuku!

Slijedecih dana zivim na relaciji Gajeva-Cvjetni-Gajeva. Nekim cudnim kanalima peticija se siri. Ljudi nam govore da su je vec potpisali na strojarskom faksu, u nekim srednjim skolama. Zena iz Saveza sindikata uzima nekoliko primjeraka i obecava vratiti potpisane na stand. Od ponedjeljka se potpisuje i na Filozofskom. Na fax u ARK-u stizu podrske iz nekih firmi i jednog dizajnerskog studija. "Velike" institucije jos uvijek ne reagiraju. Prijevod kasni, sto znaci da kasni i animiranje medjunarodnih organizacija za slobode medija i ljudska prava. No, na standu je sve zivlje. Ukljucuju se cure iz Infoteke i Zenskih studija. Pojavljuje se i Neva - veteranka gradjanskih akcija i ponovo je sjajna! Milena nosi u Saborski urudzbeni zapisnik informaciju o akciji i tekstove peticija. Saljemo jos dodatno pismo zastupnickim klubovima u Saboru u kojem ih molimo da naprave halabuku kad na red dodje Kazneni zakon.

Utorak, 10. 12. Medjunarodni dan ljudskih prava

Karlovac javlja da su skupili preko tisucu potpisa na obje peticije, Osijek 700 i sjajno su medijski pokriveni (cak je i Glavaseva TV donijela prilog o potpisivanju!), Rijeka ima problema sa standom... Navecer na HTV-u puna usta ljudskih prava, shvacenih samo kao povrijedjenih hrvatskih prava u srpskoj agresiji. Nakon Dnevnika slijedi cak i tematski TV Parlament. Jedina svijetla tocka je trenutak kada Zoran Pusic cita tekst koji sjajno sumira svu paranoju i klaustrofobiju izlaganja prisutnih u studiju, da bi na kraju otkrio da se radi o citatu zakljucaka Plenuma CK SKJ iz 1986.

Tjedan se polako priblizava kraju. Sve mi je teze ustajati ujutro. Adrenalin se istrosio. Ipak, cetvrtak je bio udarnicki dan na nasem standu - skupljeno preko 2.000 potpisa. Slavimo. Tim se uigrao i kombinacija anarho-zensko-arkzinovske price sjajno funkcionira. No, u petak popodne mi je ipak laknulo da je gotovo sa stajanjem. Uzasno mi je potreban odmor, jer ostaje jos dosta toga da se napravi. Radjaju se razlicite ideje o sto efektnijem zavrsetku cijele akcije. Stavljamo ih na e-mail. Reakcije su ponovo slabe.

Civilna mreza

U ponedjeljak pokusavamo skupiti ono sto je kao mala gruda snijega poslano mrezom po cijeloj Hrvatskoj. Saznajem da je Zenska grupa Losinj uspjela skupiti vise od 300 potpisa. Osjeca se ponos u glasu svih koji se javljaju. Ljudi govore da im je dodatni motiv bila spoznaja da se akcija odvija paralelno po cijeloj Hrvatskoj. Juri se na autobusni kolodvor i docekuju se busevi iz Pozege i Poreca. Prema onome sto imamo u "stabu" skupljeno je oko 15.000 potpisa na obje peticije. Cekaju se jos neke malobrojnije liste i peticije koje su ogranci mladezi SDP-a poslali po svojoj mrezi. Je li 15.000 potpisa uspjeh? Obzirom na brzinu organizacije, nas marginalni i alternativni polozaj, ovisnost o angazmanu volontera ... ali i jos uvijek prisutnu klimu straha - nesumnjivo jest.

Ali samo na Trgu je bilo 120.000 ljudi!? Zasto jos veci broj njih nije svojim potpisom podrzao Peticije koje ekspliciraju i dio njihovih zahtjeva izrecenih one veceri!? Dio odgovornosti je i na nama, nismo uspjeli organizirati veci broj mjesta za potpisivanje, ukljuciti veci broj grupa i organizacija. Ali istina je i da se mnoge civilnodrustvene i ljudskopravne organizacije kao takve - ne govorim o pojedincima u njima koji su potpisali peticiju - nisu zeljele ukljuciti u akciju, propagirati je, javno podrzati! Kao da je jos jednom bilo vazno tko akciju pokrece a ne njen sadrzaj!

Ta disproporcija izmedju broja ljudi na Trgu i potpisnika Peticija pokazuje i da je jos uvijek lakse i sigurnije biti u anonimnoj masi nego javno staviti svoj potpis i adresu na peticiju. Velik broj gradjana jos nema svijest o znacenju, smislu i vaznosti ovakvih gradjanskih akcija, svijest da i njihov glas ima tezinu. No, aktivisti iz manjih gradova uvjeravaju nas da bi jos do prije par mjeseci odziv bio daleko manji.

Treba jos organizirati zavrsnu pressicu kao i predaju peticija nadleznima. Saljemo fax u Matesin ured i molimo za razgovor u cetvrtak, 19. 12.

Nismo jos dobili odgovor!

A arkzinov deadline se neumitno priblizava!