"Da vam kazem o demokraciji!" - govorio je Caca Franjo vec orgazmicki uzbudjenoj masi pred kraj predizbornog skupa superstranke prije dva tjedna, na dan izlaska proslog broja Arkzina. "Sto su htjeli sa zagrebackom krizom?" - nastavlja on objasnjavajuci kako su ti neki htjeli srusiti vlast, pobjedu HDZ-a. Ti neki, koji primaju upute izvana, htjeli su izazvati kaos kao u Srbiji, Albaniji i Bugarskoj, kaze on. I, doista, ne laze Franjo kad se dotice Beograda, jer Beograd nam se desava konstantno, u malim dozama, kap po kap. Zasto? Pa zato jer nam se napokon, sudeci po scenariju ove predizborne priredbe, dogodio i ekvivalent famoznog kontramitinga Socijalisticke partije Srbije na Terazijama.

Barjak nas svagdanji

Pet popodne. Jelacic placem Republike gradjani uobicajno letaju svak svojim poslom, a pripreme za velicanstven skup vec su debelo u tijeku. Detalji otkrivaju da ce skupu biti nazocan i najdrazi gost. Specijalci su strateski rasporedjeni po krovovima okolnih zgrada. Plavac sa svojim psom pregledava pozornicu trazeci vjerojatno bombu, a kolega mu radi to isto, ali s nekim cudnovatim elektronskim uredjajem. Kolicina HTV tehnike i ljudstva skoro pa nadmasuje sve prijasnje skupove zajedno. Laganom setnjom po trgu dade se primjetiti ogromna kolicina policije. Najmanji dio njih odlucio se za plavu uniformu. Ostali glume gradjane, ali odaje ih prepoznatljiv stil oblacenja - najcesce traperice i kozna jakna s malim, ali bitnim modnim detaljem - voki-toki zataknut u dzep ili slusalica u uhu.

Nesto docnije gradjane pocinju zabavljati Zagrebacke mazoretkinje. Za to vrijeme, pokraj pozornice, pristigli barjaktasi i nositelji transparenata dogovaraju svoj nastup. Radi se uglavnom o gordim muskarcima u najboljim godinama zivota, a transparenti, vjerojatno pisani po partijskoj direktivi, govore dovoljno sami za sebe: ZA HRVATSKU I ZA KRISTA, PROTIV KOMUNISTA I LIBERALA! Barjaktasi se dijele u takozvane "udarne grupe" koje ce kasnije strateski rasporedjene zapocinjati skandiranja i mahanje zastavama. Ubrzo im Zrinjevcom pristize pojacanje. Dvije djevojke dobacuju im "Buuuuu", na sto jedan reagira "Hoces ti da mi popusis...", a drugi se prima za muda rijecima "'Oces mikrofon?". Specijalni dousnici dojavljuju dolazak HDZ-autobusa iz Karlovca na Glavni kolodvor i kretanje HDZ-buseva iz pravca Siska (nije li nam to znano s istoka?).

Trg se polako puni. Prigodnim pjesmuljcima "prolazi sve, HDZ nikad zar ne" prisutne zabavljaju Djimi Stanic & Barbara. Atmosferu upotpunjava Oliver Mlakar citajuci razne slogane. Sve brojnija publika otkriva glasacko tijelo superstranke: to su mahom penzioneri, sirotinja iz provincije, razni klosari, grupice mladih stemera i tek tu i tamo po koja grupica elitno odjevenih biznismena. Penzioneri se manijakalno grabe za kartonske kapice sah-uzorka. Policija vrsi posljednje pripreme - jedan pregledava torbe trojici srednjoskolaca. Razlog? Dinamov amblem. Zagrijavanje skandiranjem je sve cesce: HDZ, Vukovar, Zovi samo zovi, Franjo, Hrvatska...

Sve je spremno za spektakl!!!

Nakon mnogih estradnih umjetnika, ukljucujuci i pljuvacki "humor" Martina Sagnera, konacno zapocinje pravi program. Mlakar: "Medju nas stize covjek koji ne poznaje poraze, covjek koji je ostvario tisucljetni san... koji ce nas odvesti u Vukovar...". Masa gromoglasno skandira "Franjo, Franjo!". Skandiranje prekida himna! Najvjernije ruke na srcima. No, prisutnima se nije obratio glas Franje vec glas Zlatka Canjuge. Sve je savrseno isplanirano, prvo rajcanje, a onda Francek. Zlatko je "za Tudjmana, a ne Balkan" i ne vjeruje "laznim prorocima i farizejima". Iza njega "otvorenog srca" o tome kako se Zagreb izgleda najzesce razvija, govorila je Marina. Zlatko Vitez je na sveopce odusevljavanje govorio kako su TI NEKI ovdje nesli svoja jaja, kojima ih u nedjelju (dan izbora) treba gadjati. Ti neki su nas ugnjetavali '71. i nisu mirno predali vlast vec su cetnicima predali oruzje da nas napadnu u Zagrebu.

Masa pada u trans. Zazivaju spasitelja: "Franjo, Franjo!". Tri vatrene obozavateljke srednjih godina dozivljavaju totalnu ekstazu. Jedna, s krunicom u ruci, potpuno van sebe neprestano vice: "Franjo, Bog te blagoslovio!!!".

Vrucu atmosferu jos vise zahuktava Cervenko, napominjuci kako su TI NEKI zaboravili drzavu i domovinu, pozivajuci: "pometimo to, kao sto je Hrvatska vojska pomela... vojsku krajine". Hvalospjevima Franji i govorima bez-nas-nema-sutra nanizali su se i Hebrang, Matesa i Pavletic, a onda se Hrvaticama i Hrvatima, Zagrepcankama i Zagrepcanima obratio sam Vozd. Isto kao i tamo za gdje ne dobivamo vremensku prognozu! Tek sto je rekao da imamo politicke diletante, smusenjake sumnjivih ideja i prodane duse, masa ga je prekinula spremno se stavljajuci na raspolaganje: "Zovi, samo zovi; svi ce sokolovi; za te zivot dati". Poceo je maratonski govor, stalno prekidan skandiranjem. I sam Caca se bavio iskljucivo TIM NEKIMA kojima je svojedobno zamjerao sto se bave iskljucivo njime. TI NEKI su sluge tudjih interesa, primaju upute iz inozemstva, obmanjuju narod (pogotovo mlade), crtaju petokrake i pisu da se vracaju... Ali "nece se vratiti"!

Jebes "Croatiju"!

Karizmatican govor na granici paranormalnog pred kraj konacno su zasmetali Bad Blue Boysi. Okupili su se kod Bana, skupu s ledja, i zapjevali Dinamovu himnu. Masa je uzvratila gromoglasnim "Franjo, Franjo". Kako su dousnici naknadno dojavili Caca se ovoga puta nije dao smesti te je naprosto ignorirao incidentnu situaciju. Sa svih strana poceli su pristizati mladi Zagrepcani ne bi li ojacali subverzivnu akciju. Intervencije je, osim protuskandiranja, bilo i s druge strane. Stariji gospodin ugurao se u samo sredise BBB-grupe doslovce im jebuci mater izdajnicku. Situacija je bila sve napetija. Pjevalo se i "zovi, samo zovi", "evo zore, evo dana", "jebes Croatiju, ja volim Dinamo". Pristigla je i gospodja s krunicom. I ona se ugurala u sam centar bijesno vicuci: "Di si ti bio... Sram vas bilo...". Tek nakon ciglih desetak, petnaestak minuta medju Boyse je dosla grupa policajaca u civilu, nakon cega ih je jos opkolilo petnaestak uniformiranih plavaca. Uslijedilo je legitimiranje.

Skup je ubrzo zavrsio rijecima "neka nam zivi Zagreb, grad svih Hrvata, jedina i vjecna Hrvatska" (i ovdje je svaka slicnost sa istokom slucajna). Boysi su pusteni, a nepoznati fotograf koji je snimio incident vrlo nasilno je odveden u nepoznatom pravcu od strane jednog uniformiranog i jednog u civilu. Aparat mu je oduzet, sudbina nepoznata.

Eto, dragi citatelji, to je ukratko to. Sljedeci put imajte na umu da ovakvi skupovi izumiru, da su perverzno interesantni, da uz njih dobro ide pivo, cips i jos kojesta... i - naprosto ih je steta propustiti.

 

sadrzaj

arkzin home