  |
| U opcoj nestasici izbirljivost nije preporucljiva, jer se sasvim korektni muskarci mogu pronaci i u sumnjivom drustvu glasaca - zna se kojih. Zapravo, svaka ozbiljna zenska osoba pred udajom trebala bi najprije razmisliti, trazi li u braku drustveno-politicku zajednicu ili emocionalnu zanimaciju za cijeli zivot |
Izuzmemo li opci problem osamljenosti mladjih ljudi, poneki se ipak i - zene. Za normalne djevojke (koje se ne stide priznati da se zele udati) dosla su zaista teska vremena. Premda je iz bijeloga svijeta k nama prodrla barem jedna lijepa ideja - produzetak mladenacke nestasnosti do cetrdesetih - ona svejedno malo vrijedi i tamo i ovdje. Sluzi samo kao zgodan fenomen kolektivne utjehe po kojemu "uvijek ima vremena". Na zalost, za muskarce ga, toboze, ima, ali ne bas i za zene. Doduse, osim poneke bake, tete ili notornoga primitivca, nitko se djevojkama vise ne usudjuje postavljati pitanja o udaji. Ipak je to dokaz nekakvog civilizacijskoga napretka. Ali, ako ih danas manje gnjave, problem se svejedno - ne smanjuje! Na Balkanu postoji tajni jezik i u tomu je razlika izmedju nasih i onih zapadnjackih cura. Kad ih tamo nista ne pitaju, onda stvarno nista i ne misle dok ovdje svatko "cuje" tudje misli. To je takvo opterecenje da nije cudno sto se jos uvijek pjevuse idiotske pjesmice iz proslosti, kao sto je ona "drzi ga, ne daj ga, glavno da je muskarac..."
Zato nase cure lakse prihvacaju bracnu ponudu, nego sto bi im bilo pametno! Pogotovo zanemaruju teren na kojemu o svojemu dragom mogu saznati vise nego iz fotoalbuma u njegovoj roditeljskoj kuci. Kako same, vecinom, o politickim stavovima nisu razmisljale ni pola sata u svome zivotu, one misle da im to ni u buduce nece biti vazno. Grdno se varaju: naprimjer, u bivsem jednopartijskom sistemu neki se gad jos mogao i lako sakriti, ali pluralizam upravo sluzi tome da bez srama pokaze svoje pravo lice! To se, naime, naziva demokracijom. Beskarakternost se vise ne mora tajiti: cega bi se neki muskarci ranije stidjeli, sada se time mogu i hvaliti! Za zene, koje ulaze u brak, to je velika prednost, samo ga treba otvoreno pitati o svemu. Ako je rasist, to ce joj i reci: naime, vise se ne boji jer nije jedini! Iza sebe ima i stranku! Ako zeli biti gospodar njenoga tijela, i za to ima svoju partiju na izborima. Dakle, kad smo vec u predizbornome "ozracju", onda bi se moglo srociti nekoliko orijentacijskih sugestija o stranackome tekstu mogucih bracnih kandidata.
- Ekstremiste, bilo koje vrste, svakako treba izbjegavati jer su oni ekstra-budale na svakome terenu, narocito na ljubavnom.
- Oni iz "srednjih" politickih struja mogu biti i srednja zalost, ali i dobri muzevi. Tu se, zaista, svasta skriva i kao corava kokos treba naici na zrno istine, prije nego bude prekasno.
- Oni koji tvrde da najradije ne bi glasovali ni za jednu stranku, mozda ce zeni najmanje skoditi. Znaci da su moralno zahtjevni, sto valjda i na sebe primjenjuju. To je dobra osobina za malo cvrsce zenske karaktere jer ce, na zalost, i na njoj vjezbati. U toj kategoriji treba ponovo biti oprezan prema tvrdokornim izbornim apstinentima. Moze biti da ih "krasi" jedino egocentricnost.
- No dobar muskarac, bez sumnjivih politickih opredjeljenja, nakon mukotrpna kolebanja ipak ce se odluciti za jednu od nekoliko desetina stranaka koje tvrde da su - u centru. Tu ga treba cekati. Pravi zenski zastitnik i kavalir, muskarac koji se ne da zezati od politike, svoj ce glas dati "stranci od tri i pol clana" koja nema nikakve sanse da udje u Sabor. Suosjecajnost je velika stvar i u - braku. Ove "zvjercice" su rijetke, ali su rijetki i savrseni muzevi. Ipak, u opcoj nestasici, izbirljivost nije preporucljiva, jer se sasvim korektni muskarci mogu pronaci i u sumnjivom drustvu glasaca - zna se kojih. U kutiji svastari ima sanse da se nadje i pravi saraf. Zapravo, svaka ozbiljna zenska osoba pred udajom trebala bi najprije razmisliti, trazi li u braku drustveno-politicku zajednicu ili emocionalnu zanimaciju za cijeli zivot.
- Umjereni konzervativci, kojima se ne moze izbiti iz glave ideju da su zene slabija bica, dobro dodju, ako ih se prihvati s humorom. Zene bez smisla za salu, neka ih izbjegavaju.
- Na izbor im preostaje menazerija iz sirokog dijapazona glasaca ljevice, u kojoj se kriju strasne zamke i za najpametnije cure. Jer takvi prolaze svaki verbalni test, premda lako padaju na faktima. Preporucljiva muskarca iz te grupe lako je identificirati, ako mu npr. date petnaestak dana na cuvanje svog kanarinca, pa vam ga vrati u istome stanju. Ostali pametnjakovici medju njima - za razliku od konzervativaca - dobro znaju da zene u zanemarivom broju propadaju kad ostaju bez muskaraca. Takvi se iz porodice isuljaju bez trunka grizodusja. Svjesni su zenske sposobnosti da same uspjesne odgoje "leglo" djece, svejedno jesu li oni prisutni ili ne. Ukapirali su povijesno iskustvo.
- Muskarci s predrasudama, bar zbog istih, pate, a ovima drugima zene se ne mogu ni osvetiti. Simpatizeri ljevice imaji i jednu, sa zenstvenog aspekta, vrlo opasnu vrlinu. Nisu konformisti i nije im narocito stalo sto okolina misli o njihovom privatnom zivotu. Ova je osobina toliko neodoljivo privlacna da su je u politickom pluralizmu balkanskoga tipa odmah prisvojili i danjasnji konzervativci. Na tom planu vise se ne zna tko je tko. Nasi "demokrscani" umisljaju da nije valjda muska sloboda smisljena samo za politicke budale i - gubitnike! Tako je medju slobodoumnim muskarcima sada teze prepoznati one - maloumne! Vise nije nemoguce da se u jednoj osobi udruzi zagovaratelj patrijalhalne porodice i - protivnik svake alimentacije.
Ako zene opcenito ne vole politiku, barem vole sebe. Zivot im slabo ovisi o glasackim kutijama, ali ove mogu barem iskoristiti kao malu pomoc u prepoznavanju JEDNOG vrlo znacajnog glasaca!
