"Dobro, kako to da se nacionalne drzave u Evropi raspadaju, ako vi tvrdite da je danasnji svijet - svijet nacionalnih drzava?" Hurd je spretno odgovorio: "To sto se neke nacionalne drzave raspadaju samo znaci da nacionalnih drzava sad ima sve vise."

"Ako bi Iran, recimo, sutra napao Tursku, Britanija bi preksutra bila u ratu s Iranom jer je Turska nas NATO saveznik. Ako bi se to dogodilo, ne bi bilo glasanja u Parlamentu, niti referenduma, nego bi u nekoliko sati nasi vojnici bili u Turskoj, nasi avioni bi bombardirali Iran, i cijela bi zemlja bila u ratnom stanju. To je sve sto imam reci o nacionalnoj suverenosti danas i o optuzbama na nas racun da se ponasamo izolacionisticki", rekao je bivsi britanski ministar vanjskih poslova, Douglas Hurd, na LSE-ju prije deset dana.

Hurd, koji je sad potpredsjednik National Westminster Bank (pozicija za koju dobiva 200 tisuca funti godisnje za tri radna dana tjedno), bio je duhovit i jednostavan. "Nije istina da je Britanija protiv Evrope, niti da smo izolacionisti. Ne samo da smo pristali biti dijelom vojnog saveza koji nas obavezuje da sudjelujemo u zajednickoj obrani, nego smo prvi trazili liberalizaciju izvoza i uvoza i relativiziranje znacenja nacionalnih granica pri trgovanju. Drzimo da je odlicna stvar da su se otvorile granice za trgovinu, pa sad, recimo, Englezi mogu posjedovati francuske zrakoplovne tvrtke i kupovati telekomunikacijske mreze bilo gdje u Evropi", rekao je on, podsjecajuci da je Margaret Thatcher inzistirala na nadnacionalnom glasanju u svim pitanjima koja se ticu trzista. "Paradoksalno je da se bas Britaniju optuzuje da smo izolacionisti, a kad je nasa vlada predlagala trgovinsku liberalizaciju sredinom osamdesetih, tome su se svi protivili. Ali mi jednostavno mislimo da je jedinstvena evropska valuta politicki a ne ekonomski projekt i da je zbog toga vrlo moguce da propadne".

Hurd je upozorio da je proces evropskog ujedinjavanja isao vrlo glatko, sve dok Danci nisu na referendumu 1992. odbacili sporazum iz Mastrichta. "Prije toga, danski su politicari bili najglasniji zagovornici evropskog ujedinjenja, a mene su osobno stalno napadali da je Engleska spora i da vodi antievropsku politiku. Ali, njihov je brod bio prebrz i neoprezan. Oni nisu vidjeli stijene ispod vode i udarili su u njih.", kaze bivsi britanski ministar vanjskih poslova. "Britanija vidi te stijene i zeli brod usmjeriti u drugom smjeru, kako nam se ne bi dogodilo isto sto i danskim politicarima prije pet godina. Dva smo zakljucka izvukli iz njihova poraza: prvo, evropski brod mora ploviti sporije i opreznije, i drugo - mozete biti jedan korak ispred onih koje predstavljate, ali ako ste dvadeset koraka ispred, onda vise ne predstavljate nikoga. "

Njegova je poruka jasna - u svim zemljama Evrope postoji podjela na euroskeptike i euroentuzijaste i to se mora uzeti u obzir. "Demokracija nije samo stvar politicara, nego i gradjana. A zemlje Evrope nisu niti Massachussets ni Virginija, nego su formirane nacionalne drzave koje su osvojile lojalnost svojih drzavljana.", kaze Hurd inzistirajuci da evropska ideja ne moze biti zamjena za patriotizam prema svojoj nacionalnoj drzavi. Evropa je moguca samo kao Evropa partnera, s nekim nadnacionalnim elementima o kojima ce se postici konsenzus. Ona nikad nece postati sto su Sjedinjene Americke Drzave.

"Mi trebamo jedinstvo u slobodnoj trgovini. Istina je da moramo ici i dalje od onoga sto imamo danas. Treba nam i stanoviti stupanj nadnacionalnih politickih odluka. Recimo, nas odnos prema Rusiji i Istocnoj Evropi mora biti zajednicki. Nasi pregovori sa Sjedinjenim Drzavama i s Japanom imat ce bolje izglede ako nastupimo zajedno. Nasa obrambena politika mora se voditi iz jednog centra. Ali sve to ne znaci da cemo ikad pristati eliminirati nacionalne drzave".

Hurd vjeruje da protivljenje integralistickoj Evropi nije samo britanski stav, nego ga dijele i drugi na Kontinentu. "Tesko je ocekivati da bi Grci i Talijani ili Nijemci i Francuzi odustali od svog nacionalnog suvereniteta. U ekonomskom je smislu takodjer nemoguce zamisliti da bi Grcka i Portugal mogle postati 'Njemacka', a Njemacka ostati Njemacka u isto doba".

"Glavno pitanje nije, dakle, zelimo li mi Evropu ili ne, nego zelimo li ugroziti ono sto smo postigli nekim nepromisljenim potezom.", kaze Hurd.

U raspravi nakon njegova izlaganja dva su pitanja bila zanimljiva. Prvo je jedan student pitao: "Dobro, kako to da se nacionalne drzave u Evropi raspadaju, ako vi tvrdite da je danasnji svijet - svijet nacionalnih drzava?" Hurd je spretno odgovorio: "To sto se neke nacionalne drzave raspadaju samo znaci da nacionalnih drzava sad ima sve vise."

Onda ga je drugi pitao: "Ja sam iz Nizozemske i mene cudi da se vi toliko protivite nadnacionalnom odlucivanju, kad se zemlje kao sto je moja ne protive, a placamo daleko vece poreze za Evropsku Uniju i profitiramo od nje daleko manje od vas Britanaca."

Hurd je odgovorio: "Prvo, vi u Nizozemskoj, koliko ja znam, nemate nikakvih stijena! Lako je vama! A sto se tice drugog dijela pitanja - mislim da ste Vi pomijesali Britaniju i Italiju. Mi nismo kao Talijani koji uvijek govore: 'Mi smo svim srcem za te odluke, glasat cemo za njih, ali ih ne mozemo provesti!'".

***

Slovenski ambasador Matjaz Sinkovec je govorio na LSE-ju dva dana nakon Hurda. Iziritirao je mnoge. "Mi smo za to da postanemo clanovi Evropske Unije, ali smo u biti euroskeptici.", rekao je. Pa zasto onda zelite unutra?, pitao ga je jedan iz publike. "Zato sto pripadamo Evropi!".

A zasto ste onda euroskeptici? "Zato sto ne zelimo izgubiti nacionalnu drzavu za koju smo se dugo borili", rekao je Sinkovec i dodao: "Imamo zapravo slicnu poziciju kao i Englezi."

To mu bas nije bila neka preporuka. Stranci nisu impresionirani kad je netko kao Englez, a ni Englezi time nisu odusevljeni.

Kad su ga pitali bi li Slovenija pristala na jedinstvenu evropsku valutu, Sinkovec je rekao odlucno "ne". "Ne bismo pristali ni na nadnacionalno glasanje, ni na gubitak suvereniteta u donosenju zakona".

Slusatelji su zakljucili da je sve to prekomplicirano. Zasto bi im sad trebala jos i Slovenija pored svih tih drugih euroskeptika?

***

Bio je tu i guverner Ceske narodne banke, Josef Tosovski. On je citirao Jeffreya Sachsa, harvardskog profesora i nadglednika brze privatizacije u Istocnoj Evropi, koji kaze da ce Ceskoj trebati 23 godine da stigne 70 posto standarda kojeg danas imaju zapadno-evropske zemlje. Cesima je utjeha to sto Sachs misli da ce Poljskoj trebati za to 200 godina, a Madjarskoj bezbroj.

Tosovski je rekao da je najveca zemlja Istocne Srednje Evrope - Poljska - dostigla razinu od cetiri posto bruto nacionalnog dohotka kojeg ima Njemacka. Cesi i Madjari proizvode manje od dva posto onog sto proizvodi Njemacka, a Slovaci i Slovenci manje od jedan posto.

Slovenci, dakle, imaju razloga biti skepticni.

***

Bio je tu i Bogic Bogicevic. Njegov skepticizam prema Evropi ima druge temelje. "Trebalo mi je desetak susreta s evropskim ministrima da bih se uvjerio da politicko jedinstvo Evropske unije nije adekvatno njenoj ekonomskoj snazi.", kazao je on. Evropa je pogrijesila onog trenutka kad je zaboravila na multikulturalizam i pristala da nacija bude glavni element buduceg Ustava Bosne i Hercegovine. "Od 109 opcina u Bosni i Hercegovini, samo je sedam bilo etnicki relativno homogeno: Cazin na sjeverozapadu, gdje su vecinu cinili Muslimani-Bosnjaci, Posusje, Grude, Citluk, Listica i Ljubuski na jugoistoku, gdje su vecina bili Hrvati i Sekovici na sjeveroistoku, gdje su u vecini Srbi. U svim ostalim opcinama narodi su bili tako izmjesani da nije bilo drugog nacina da ih se razdvoji osim rata i etnickog ciscenja".

Bogicevic je rekao da se nijedna odredba ni Washingtonskog ni Daytonskog sporazuma nije provela, osim prekida vatre izmedju zaracenih strana. "U tri mjeseca nakon izbora, savezni se parlament sastao samo jedamput i to u zgradi Narodnog Muzeja. Vijece ministara se tek prije nekoliko dana dogovorilo o poslovniku rada, a kolektivni sef drzave se sastaje samo zbog pritisaka koje na trojicu njegovih clanova vrse evropski predstavnici Bildt i Steinter. Odrzali su prvu sjednicu u motelu iznad Sarajeva. Drzavne institucije se sastaju u Narodnom kazalistu. Sarajlije vec prognoziraju da bi se sljedeca sjednica drzavnog vrha mogla odrzati u cirkusu", rekao je Bogicevic.

Sto je najgore od svega, gradjanska je opozicija svakim danom sve slabija. "Ona nema pristup drzavnim medijima, a nacionalisticka propaganda cini svoje na daljnjoj homogenizaciji sva tri naroda. Sve je manje mjesta za one koji se ne zele svrstati ni u jedan nacionalisticki blok. Za mnoge ljude u Bosni, i za njenu vlast na svim razinama, ime i prezime danas kaze o covjeku sve ono sto o njemu treba biti receno".

***

Na School of Slavonic and East European Studies je predstavljena nova knjiga o Kosovu, pod naslovom Kocobo-Kosova. "Kocobo" je Kosovo na cirilici. "Kosova" je Kosovo na albanskom. Bili su prisutni i predstavnici Kosovskog i Srpskog informativnog centra. Kosovski je predstavnik rekao najprije da se u toj regiji ne vodi rat izmedju dviju nacija - srpske i albanske - nego protiv Milosevica i njegove vlasti. Biste li, onda, pristali na drugu vlast, na demokratsku Srbiju, pitao sam ga. "Ne bismo pristali ni na kakvu Srbiju. I nema nikakve demokratske alternative u Srbiji sto se tice kosovskog pitanja", odgovorio mi je.

"Zasto ne sudjelujete na izborima, ne pomazete li time Milosevicu?", pitao je albanskog predstavnika Hugh Poulton, autor odlicnih knjiga o Makedoniji.

"Zato sto ne prihvacamo tu drzavu kao svoju", odgovorio je ovaj.

"A zar ne vidite da zapravo sve vise licite na bosanske Srbe, koji su poceli na isti nacin, a dospjeli su do toga da ih danas cijeli svijet optuzuje?", bilo je trece pitanje.

"Onda kad se bosanski Srbi prikljuce Srbiji, mi cemo se prikljuciti Albaniji.", odgovorio je nejasno albanski predstavnik.

Ah, ta Evropa.

sadrzaj

arkzin home