  |
|
U veselom ritmu premlacivanja Srba povratnika od 13.-16. svibnja u Hrvatskoj Kostajnici i okolnim selima i optimistickim najavama Jure Radica da Srbi iz Hrvatske nece otici osteceni (ali ce ocito otici!) dovrsava se stari plan detaljnog ciscenja Hrvatske. I dok marljivi hrvatski drzavosvojni novinari spominju Alabamu i Portorikance, prijatelji iz razvijenog svijeta citaju iz raznih nevladinih izvjestaja mogucu buducnost Srba u Podunavlju.
I nimalo im se to ne svidja.
Prema izvjestaju HHO-ovih terenaca incident je poceo kada su Srbi dovedeni pred svoje kuce u Kostajnici u kojima su vec naseljeni Hrvati iz Bosne. Pocelo je demoliranjem kuce covjeka koji je dovezao povratnike (devet Srba i jednog Hrvata). Njegovu su majku s uzetom oko vrata izvlacili iz kuce, udarali je stapovima, a potom uz pogrdne izraze gurnuli uz stepenice. Onda su je malo tukli nogama, a posebno za tu namjenu dovedena DJECA su je gadjala jajima. Bio je to znak za opce premlacivanje i linc, a stvari i mukom dobiveni dokumenti spaljeni su na maloj lomaci u jednom dvoristu.
Nakon toga stradali su i Srbi koji su vec zivjeli tamo, pa su premlaceni, oduzeti su im dokumenti, a potom ih je privodila policija i maltretirala jer nemaju dokumente. Nepoznati su se pocinitelji osobito 'gustali' u zvjerskom premlacivanju zene u kolicima, udaranjem cekicem po glavi muskarca od 69 godina, stavljanjem povratniku zemlje i pistolja u usta kojeg su potom policajci 'spasitelji' tukli i tjerali da moli 'Oce nas'. Tri su policajca iz Kostajnice tjerala gradjane iz okolnih mjesta, udaljenih desetak kilometara, da nekoliko puta pjeske dodju u postaju gdje su im prijetili ubojstvom ukoliko ne napuste taj kraj. Pojedini sluzbenici postaje u Kostajnici sprecavali su ostale sluzbenice i sluzbenike da povratnicima izdaju dokumente govoreci da im to nece trebati jer ionako moraju otici. U mjesto je dosla i veca skupina osoba u odorama Hrvatske vojske koja se aktivno ukljucila u fizicka zlostavljanja stanovnistva uz vojne policajce kao promatrace. Na kraju, kao glavni zlocinac, u sisacku policijsku postaju priveden je covjek koji je pod kontrolom UNTAES-a ljude dovezao u selo.
Stimulirana spontanost
To je, uz ostale primjere, mogla procitati i Madeleine Albright i zbog toga je, uz ostalo, navodno malo pobjesnila na hrvatsku delegaciju. Hrvatska je javnost za to vrijeme mogla procitati sve o dosezima hrvatske politike, ukljuciti se u kampanju za novog starog predsjednika i eventualno pronaci noticu o tome kako su neki Srbi neorganizirano i bahato pokusali doci u svoje kuce u Kostajnici, sto je rezultiralo otporom naseljenog stanovnistva. Malo ih je zbunjivalo ono nagadjanje oko Albrighticine ljutnje (da smo bar kupili one Boeinge pa da nas ne podbadaju stalno), ali iz kontradiktornih se vijesti ipak dalo naslutititi da su razgovori protekli u zadovoljavajucem tonu i da vecih packi nece biti. Jedino se rijecki Novi list opsirnije pozabavio slucajem i dao drugu stranu, jer tek zajedno one oslikavaju sav jad i bijedu hrvatske politike. Borci iz Bosanske posavine, visestruko odlikovani invalidi, trudne zene i ostale vrste prognanika ogorcenih sto ce jos jednom biti iseljeni iz kuca koje mozda nisu njihove, ali u njihovima sjede neki drugi, bili su dodatno 'stimulirani' izjavama onih koji predstavljaju vlast koja je potpisala medjunarodne sporazume, koja se deklarirala za pravedno i mirno rjesenje prognanicko-izgnanickih trauma.
Djuro Brodarac, zupan sisacki, stavio je melem na njihove rane rijecima: 'Orite i sijte - to je vasa zemlja i nitko vam je nece uzeti' i 'ja osobno mislim sto i vi'. Koliko je onda sansi imalo zakasnjeli glas Ante Klarica, puckog pravobranitelja, kojeg je cak i Sabor napao da pretjeruje sa svojom pricom o krsenju ljudskih prava! Tjeseci demonstrante u Kostajnici (cak je i skola prekinula nastavu da broj spontanih demonstranata bude veci!) hrvatska vlast im je porucila da se ne boje jer ionako se nece puno Srba vratiti, a oni koji se vrate nece imati puno utjecaja jer vlast ce imati Hrvati.
Ko pije a ko placa
Prejudicirajuci sve buduce izbore i sve buduce odnose lokalna je vlast ostala na liniji dogovorene drzavne (a bogami i medjunarodne) politike. Potkrijepio je to i Matesa , koji ne samo da ne zna sto ima u silosima drzavnih robnih rezervi i gdje tko jede (pa je valjda racunajuci na to direktor mirovinskog fonda Damir Zoric na osam ruckova pojeo 21 tisucu kuna odnosno gotovo dvogodisnju prosjecnu mirovinu), vec ni da su povratnici ipak nezasluzeno nasmrt preplaseni, a neki bogami i pretuceni. On naime tvrdi da su dopremljeni mimo potpisanog sporazuma, a zaboravlja objasniti zasto policija nije zastitila ljude, zasto su im oduzimani dokumenti, zasto je cijeli 'eksces' potrajao gotovo cetiri dana i kome se u hrvatskoj vlasti ti ljudi mogu obratiti da bi na bilo koji nacin izbjegli u buducnosti takve slucajeve. Jer i nije poanta u tome da se izbjegnu vec da postanu dovoljno zastrasujuci da se daljnji dolasci obeshrabre do potpunoga kraja. Matesi naime nije palo na pamet, da u svom kratkom komentaru ipak da moguce posljedice ovakvih dogadjanja na situaciju u Podunavlju koja vec sada kipi. U optimisticnim naslovima o dolasku kune u Podunavlje ne vidi se ni tracak stvarne situacije koja jos od prije izbora prijeti eksplozijom. Jacques Klein se prema tvrdnji nekih stranackih celnika priklonio vrlo diplomatskom tumacenju izbornih rezultata odlucivsi da prituzbe Srba na provodjenje izbora ne uvazi do kraja, ali napetost se time nije smanjila. Dapace, za vecinu Srba u Podunavlju i Hrvata koji se trebaju vratiti konacni sraz tek slijedi. Srbi se zbog toga krajem skolske godine spremaju za masovniji egzodus, a Hrvati pouceni primjerima i odnosima hrvatskih vlasti u slucaju Kostajnice vide nadu da, budu li malo agresivniji, vise nikada nece morati zivjeti sa Srbima. To sto se na taj nacin otvara put terorizmu sirom drzave, sto u vecini sela Slavonije, Baranje, Banije, Like i Dalmatinske zagore nestaje nada da bi sljedecih desetljeca mogao biti normaliziran zivot bar do te mjere da nitko nikome ne skace za grlo - nikoga ne brine!
Nepostena i prljava od samog pocetka ideja o humanom preseljenju naroda mora ostati takva do samoga kraja. Ne bi je mogla zabasuriti ni relativna pristojnost u njezinom provodjenju, a kamoli pobjednicki uzdignute Franjine ruke kojima na jumbo plakatima najavljuje povratak u Vukovar. Nepostena i prema Hrvatima i prema Srbima, i prema doseljenima i prema odseljenima selidba konacno pokazuje svoj pravi cilj. Isto kao sto ni ovi izbori nisu izbori za predsjednika (jer se nista ne bira vec samo potvrdjuje) vec priprema za ucvrscivanje posttudjmanovske hadezeovske vlasti, tako je i cijeli rat i porace samo posluzio konacnom cilju - ostvarenju etnicki najcisce moguce drzave kako bi se nacionalno homogenim stanovnistvom lakse manipuliralo.
Izmedju Doktora i bolesnika
Jer da nije tako bi li se s ikakvim sansama za predsjednika mogao kandidirati bolestan covjek cija je politika dovela do maksimalne nesigurnosti pojedinca i srozavanja svih drustvenih vrijednosti. Bi li na pobjedu mogao racunati netko u cije se ime gusi sloboda medija i otvara lov na ljude, covjek ciji podanik o ubojstvima nevinih Muslimana u Bosni govori u kategorijama prosjeka newyorskog dnevnog kriminala (Praljak ), u cijoj metropoli podno samog Oltara domovine (restoran Gusti na Markusevackoj) tamburasi zavijaju 'Jasenovac i Gradiska Stara, to je druzba Maksovih mesara' uz zgrazanje starih gostiju, ugledni poduzetnici i politicari pocupkuju i podvriskuju s podignutom rukom i vicu 'zivio Doktor'!
Koje bi sanse predsjednickog kandidata bile u zemlji od 4 milijuna stanovnika u kojem upravo za predsjednicke kampanje bez posla ostaju tisuce ljudi u Hrvatskoj zeljeznici, posti i INI, a nepotizam zijeva iza svakih vrata u svakom uredu. Franji je jedini protukandidat mogao biti narod, jedini bojkot je trebao uciniti narod ne abolirajuci njegovu pompoznu i nerealnu politiku, bojkotirajuci jad i bijedu u koju je svaljen, mrznju koja mu je nametnuta kako bi drugima olaksali posao. No pravda ponekad ima obilazne puteve. Po svemu sudeci Tudjman ce biti detroniziran od same svoje stranke. HDZ sada njega instrumentalizira kao sto je i on svojedobno instrumentalizirao stranku. Oni su njemu pomogli da postane predsjednik kraljevskih ovlasti, a njemu je odigran zadnji tango sa svojim visegodisnjim uzdanicima - Suskom, Seksom, Praljkom, Glavasem, Pasalicem, Canjugom, Radicem, Granicem, Sosicem, Vukojevicem, Milasom . Da im svojom neupitnom pobjedom otvori put za ustavne promjene i konacno cementiranje zivota pod HDZ-om.
U tom svjetlu kamenovanje nenajavljenih Srba postaje manje ugrozavanje ljudskih prava, a daleko vise svijetli cilj ustolicenja drzavne politike. I kao takav neupitan.
I Posavljacima i poduzetnicima pod Sljemenom.