"Ko te udario?"
"Vas kolega."
"Molim!?"
"Pa... Vas kolega me udario."
Pljuska.
"Pa zar ne znas da redarstvenici nikad ne tuku ljude!!!"

Uz 15.3., medjunarodni dan borbe protiv policijskog nasilja, red je da se osvrnemo na stanje na tom polju i u Hrvatskoj. Hrvatska policija, a pogotovo njene specijalne jedinice, popularne "alfe", imaju iza sebe dugu listu nerazrijesenih incidenata i prekoracenja ovlasti, od vec prozvakanog samoborskog slucaja do aktualnijih zbivanja u Djakovu. Ali ovdje necemo govoriti o tako medijski privlacnim masovkama koje su dospjele u siru javnost iskljucivo zbog magnitude samog dogadjanja. Vecina se policijskih brutalnosti naime odvija na ulici izvan oka javnosti. U takvim situacijama pojedinac podlozen pendreku je sam sebi jedini svjedok i nemoze racunati na neku znacajniju medijsku potporu.

Zamislimo na trenutak da ste miran gradjanin odan redu i da dolazite u kontakt s "idealnim" policajcem, koji se strogo drzi Zakona i Pravila Sluzbe, neuznemirenim zeljom da vam izjebe mater dugokosu/celavu/intelektualsku/skitnicku.

Sto, u teoriji, moze napraviti takav, posten i zakonu odan policajac? Legitimirati moze uvijek. Opiranje identifikaciji je prekrsaj. Povod intervenciji mogu pruziti i poznati clanovi 5. i 6. Zakona o prekrsajima protiv javnog reda i mira koji kazu: "Tko na javnom mjestu izvodjenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nosenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteza remeti javni red i mir... i Tko se na javnom mjestu ponasa na narocito drzak i nepristojan nacin vrijedjajuci gradjane ili narusavajuci njihov mir..."

Nakon sto je utvrdjen prekrsaj, prema clanku 41. Zakona o unutarnjim poslovima, "Radi savladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba privesti, zadrzati ili lisiti slobode, kao i radi odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili objekt koji osiguravaju, ovlastene sluzbene osobe imaju pravo upotrijebiti primjerenu fizicku snagu, palicu, mlazove vode, sredstva za prisilno zaustavljanje motornih vozila, plinska i druga sredstva prinude utvrdjena propisima".

Ovlastene sluzbene osobe duzne su prije upotrebe sredstava prinude na prikladan nacin upozoriti osobe prema kojima namjeravaju upotrijebiti ta sredstva, medjutim nisu duzne postupiti prema stavku 2. ako bi se time moglo dovesti u pitanje izvrsenje sluzbenog zadatka. Ako je tu vise policajaca, clanak 44. kaze da :"Kada ovlastene sluzbene osobe izvrsavaju sluzbeni zadatak pod neposrednim rukovodstvom, sredstva prinude mogu upotrijebiti samo po naredjenju rukovoditelja." U slucaju nesporazuma oko opsega i svrhovitosti primjene sile, clanak 45. upucuje policajca na pomoc svog poslodavca: "Kada se protiv ovlastene sluzbene osobe vodi kazneni postupak zbog upotrebe sredstava prinude ili drugih radnji u obavljanju sluzbenog posla, Ministarstvo ce joj osigurati besplatnu pravnu pomoc u tom postupku.". Dapace, "Ministarstvo ce osigurati besplatnu pravnu pomoc i gradjaninu koji je pruzio pomoc ovlastenoj sluzbenoj osobi, ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog radnje pocinjene u vezi s pruzanjem pomoci."

Prekoracenje sluzbenog ovlastenja tretira se kao teza povreda radne discipline. Za teze povrede radne discipline postupak pokrece, vodi i donosi odluku Disciplinski sud.

Toliko o teoriji.

Jedna prica (VM)

U ponedjeljak, oko 1:30, moji prijatelji Nenad Romic - Marcell, Kiro i ja, Vladimir Milinovic, putovali smo 34-orkom prema Dubrava Cityju. Kadli, upadose cetvorica policajaca, pripiti, jedan bez znacke. Pocese redom legitimirati uz blage provokacije. Odabrase mene i jos nekolicinu likova, te nas izbacise iz tramvaja, vani nas nastavise legitimirati. Marcell nam se uskoro pridruzio. Nastojali smo ostati cool usprkos vrijedjanju, i, u mom slucaju, povlacenju za kosu. Marcellu su policajci, lascivno se smijeseci, nudili prijevoz doma u kombiju, sto je on mudro odbio.

Jedan od izbacenih bio je i nama nepoznat dugokosi mladic koji je sjedio pored nas u tramvaju. To nije bio njegov dan. Kad su nam naredili da izadjemo iz tramvaja, on je poceo s tiradom: "Moja humana prava..., ne mozete me skidati s tramvaja ako nisam nista lose uradio...". Tu su uslijedili samari i povlacenje za kosu. Nesretnika su uvukli u kombi dok je vristao, i odvezli Maksimirskom put zapada.

Nakon sto smo se pribrali, odlucili smo prijaviti cijeli dogadjaj u PU Dubrava. Tamo su nam rekli da su to bili policajci iz PU Maksimir, i da oni tu nista ne mogu. Cak ni telefonirati. I da mi, ako bas hocemo nesto uciniti za nesretnog suputnika, mozemo otici do iste policijske stanice i tamo protestirati. U 03:15 nocu. Pjesice.

Druga prica (GF)

Oronula zbuka u sobi broj 10 Policijske stanice u Bauerovoj. Krv mi lipta iz nosa zapanjujucom brzinom. Prilazi mi policajac zaduzen da nas cuva te mi bez rijeci daje paket maramica. Svi sute...

Tisinu prekida ulazak jos dvojice pandura u prostoriju. Gledaju me, zakrvavljenog i natecenog nosa o koji pritiscem vec trecu maramicu.
Ivice, jesi l' ga ti tako sredijo?
Drugi samo suti i gleda me.
Ajd, ne boj se, ja cu to rijesit. Ti, mali, dodji ovamo!

Ustajem i krecem za njim u hodnik. Odvodi me do WC-a.
Operi se.
Otvaram ventil s plavim kruzicem na antiknom zeljeznom umivaoniku iznad kojeg je pozicioniran oveci jednako antikni elektricni bojler. Stavljam ruke pod vodu, ali ih povlacim uz psovku. Voda je vrela. Otvaram drugi ventil i pocinjem spirati skorenu krv s ruku.

Nakon sto sam zavrsio izlazim na hodnik gdje me ceka On.

Ko te je udario?
Vas kolega.
Molim!?
Pa... Vas kolega me udario.
Pljuska. Pa zar ne znas da redarstvenici nikad ne tuku ljude!!!
U redu. Dobio sam napad te poceo histericno udarati nosom u stok od vrata.

Pruza mi komad WC-papira te me odvodi nazad u prostoriju tapsuci me po ledjima.

Treca prica (BT)

Mrak. Neprometni dio iza dvorane "Drazen Petrovic" u Zagrebu. U potrazi za praznom flasom koja pristedjuje kauciju, s troje prijatelja naisao sam na grupu poznanika i poznanica. Zapoceli smo ugodno subotnje cavrljanje uz flasu vina koja je kruzila od usta do usta. Nekoliko metara dalje stajalo je troje pankera grijuci ruke nad vatrom koju su zapalili u metalnom buretu. Odjednom je razgovor prekinuo glas moje prijateljice: "Murja, murja...". Troje policajaca lagano ubrzavajuci svoj kaubojski hod krenulo je k nama. Najednom su se zaletili i bez rijeci pretukli ono troje pankera - pendrecima, cipelama, sakama... Potom su nas desetak postrojili licem prema zidu, rasirenih ruku i nogu. "'Ko mrdne, odmah pendrekom po glavi!" - naredio je jedan svojim kolegama. Usljedio je temeljit pretres, provjeravanje osobnih i "pustanje na slobodu". Kako sam medju zadnjima odlazio s mjesta terora, mogao sam vidjeti trojcu policajaca koji su se ponovo batinaski "posvetili" onoj trojci nesretnih pankera. Ogorcenje nakon dogadjaja koji sam prije vidjao samo u americkim filmovima nije pomoglo. Bio je mrak, nismo vidjeli sluzbene brojeve, bili smo mladi, nismo znali za podnosenje prijave. Kasnije sam naucio pamtiti sluzbene brojeve, ali niti to nije od neke koristi. Jednom sam posvjedocio kako dvoje policajaca u pothodniku ispod zagrebackog Glavnog kolodvora, usred dana, maltretiraju staricu koja je prodavala cvijece. Baka se sjela i izlozila cvijece na kartonsku kutiju. Policajcima se to nije svidjelo pa su ju par puta tjerali da bi napokon krenuli ostrijim metodama: na opce zgrazanje prisutnih poceli su gadno psovati baku, prijetiti, a za kraj su nogama cvijece i kutije razbacali na sve strane. I otisli. Mnogi su reagirali kupnjom cvijeca, a ja sam deset minuta proveo slucajno prolazeci pokraj policajaca ne bi li napokon procitao njihove brojeve. Slijedeci dan sam se savjesno zaputio u policijsku postaju s namjerom prijavljivanja doticnih policajaca. Naravno, "kolega zaduzen za to je u drugoj smjeni". Punih tjedan dana sam lovio kojekakve "kolege" i skuzio da me policajci elegantno vozaju kao malog majmuna. Na kraju sam odustao. Sada cekam novu priliku i ne namjeravam odustati. Jer svaka sluzbena prijava ostaje u dosijeu policajca - pa nek skuplja i on, kad vec skupljam ja.

Cetvrta prica (MS)

Bili mi tako na Mazurancu, kad kraj nas dodju neki klinci, razbiju neke flase i otidju. I nista, nastavimo mi divanit, a kad odjednom panduri, citav kordon s izvadjenim pendrecima izlaze iz marice. I sta sad, nego bjezi preko livade. To je prilicno smijesan dio, jer livada je bila totalno blatna, sto nas nije smetalo jer smo nosili cizme, ali su panduri zato u onim svojim smijesnim cipelama obilato padali na dupe i sklizali se po blatu. Prestali smo trcati tek kod Zagrepcanke misleci da smo umakli, ali su panduri u Miami Vice maniri zaplijenili necijeg Ficu te krenuli za nama. Mi se zadihani oporavljamo kad s ficom ulecu ispred nas i vade ganove. K'o u americkim filmovima. Meni koji sam bio najblizi tip uperi gancinu u celo, drugu dvojicu na pod, cipelarenje... Onda nas strpase u maricu, pa je slijedilo prodavanje standardnih fora - jedan tip ti da da pusis, a onda dodje drugi i samarcinom ti izbije cigaru. A mi ni krivi ni duzni...

Sto mozete uciniti nakon? Ne previse. Mozete pokrenuti krivicni postupak protiv policajca/cajaca, narocito ako ste im uspjeli zapamtiti brojeve znacki. Na osnovu krivicnog postupka Ministarstvo unutarnjih poslova pokrece disciplinski postupak. Iako sam po sebi zabavan, navedeni postupak potpuno je beskoristan. Zasto? Zato sto ce policajci i pridruzene im sluzbe (lijecnici koji vrse uvidjaj i slicno) bezrezervno pokrivati jedni druge. Nemate izgleda. Uopce nemate. Cuvene su formulacije tipa "N.N. je rebrima udario policajcevu palicu...".

Nesto malo vise sanse imate ako stvar date u medije i medju udruge za zastitu ljudskih prava. Mozete se obratiti, npr. Parlament show-u Radija 101. To ce istinu o vasem slucaju prosiriti eterom. Mozete se obratiti i Hrvatskom helsinskom odboru (434 585), ili nazvati Grupu za direktnu zastitu ljudskih prava, na broj 425-645 ili Gradjanski odbor za ljudska prava, na telefon 611-4537. Dobit cete korisne savjete i moralnu potporu. Po rijecima Veronike Reskovic iz Grupe za direktnu zastitu ljudskih prava, ako se upit Ministru unutarnjih poslova ispostavi ispred neke od udruga za ljudska prava - veca je mogucnost da na njega bude odgovoreno. Konacno, mozete stvar lansirati u svijet, obrativsi se Amnesty Internationalu - 412-420. Amnesty, prema mandatu, ne moze raditi na slucajevima u vlastitoj zemlji, ali moze slucaj proslijediti centrali u Londonu koja ce ga dati na provjeru. U slucaju da provjera pokaze autenticnost price, iz raznih zemalja s pet kontinenata pocet ce stizati pisma upucena ministru unutarnjih poslova koja ce zahtijevati razjasnjenje vaseg slucaja.

Sredstva protiv bolova takodjer znaju pomoci.

sadrzaj

arkzin home