Eureka! Konacno su otkriveni pravi krivci za gospodarstvenu katastrofu. Otkrivena je zla ekipa koja danomice zakida drzavu, tajna paklena sprega izmedju neprijateljski nastrojenih zavjerenika koji mrze hrvatsku drzavu. Nije to ni hercegovacki ni zagorski lobi, nisu to ni kupci tvornica bez novaca, ni oni koji, jedno za drugim, tjeraju poduzeca u stecajeve nesposobni obnoviti ili nastaviti proizvodnju, nisu to ni oni koji su upropastili Namu, Sisciju, Prvomajsku.

Sve je to sitnica prema pravom zlocinu koji se danomice odvija pred nasim ocima. I sto je najgore, da nam Matesa nije otvorio oci i dalje bismo zivjeli u zabludi da se manipulacije odvijaju negdje dalje od nas, negdje iza tapecirenih vrrata, u zadimljenim restoranima i politickim vrhovima. A pravi lopovluk vristi na svakom ulicnom uglu, a nadasve u pothodnicima. Jer pravi su krivci za katastrofu naravno sverceri i ulicni trgovci! To su oni koji prodaju u podzemnim 'mini importanne centrima' cokoladice, dezodoranse, jeftini ves i tko zna gdje przenu kavu za trecinu cijene koju nudi neki od tzv. diskonta. To su oni koji izgledaju jadno kao i njihova roba, koji vuku ne bi li zaradili na nasem siromastvu svjesni da ce kod njih banana ili naranca biti pristupacnija umornom stanovniku predgradja koji prima minimalac. Te krvopije nude bez ikakvih obzira kinder jaje za dijete, jeftini ruz i kremu za ispucale ruke, rajngle i lonce, kazete i dijelove za bicikl. Njihova je ponuda prilagodjena sve siromasnijem gradjanstvu, jer oni imaju sluha za kupovnu moc obicnog gradjanina, a njihov izgled, kao i vozilo kojima dopremaju robu, strasno lice na nas izgled i nas automobil. Uocivsi taj bezocni kriminal i VONS je reagirao objavom rata lopovima.

Sverc, mito i korupcija u Lijepoj nasoj

Premda je Hrvatska medjunarodno kategorizirana kao zemlja u kojoj je korupcija upravo zastrasujuca - gdje se najbezazlenije birokratske dozvole i papiri placaju devizama, gdje se do lijecnika, profesora ili suca dolazi cesto samo putem utabanih novcanica, besplatnim ljetovanjima ili prsutima, gdje javni natjecaji sluze za sprdacinu jer se poslovi dogovaraju na poznatim mjestima za poznati postotak - VONS je odlucio da satre ulicne trgovce i sitne svercere. Njemu ne smeta sto se Hrvatska, kada se o mitu i korupciji radi, nalazi odmah iza Bjelorusije u drustvu sa Uzbekistanom, ne smeta sto strani investitori i poslovni ljudi traze jasna pravila igre u poslovanju i zaziru od smijesnih drzavica, ali ga ubi to sto prodavaci 'Milka' cokolade ne placaju placovinu i porez svakog petka. Ne smeta sverc automobilima, oruzjem, cigaretama, ali smeta austrijski deterdzent i madjarska Coca-cola.

No, nisu neprijatelji samo sitni torbari. To su svi oni koji kupuju od njih, koji varaju drzavu koju vole, koji masovno uvoze u prtljaznicima automobila toaletni papir, pelene, kavu i sirupe za sokove. Tako su, kaze Ivan Skoro, punomocnik ministarstva gospodarstva - prozvan, ako se ne varam, nedavno kao onaj 'kriminalni' dionicar koji je upisao vise od dozvoljenog - posljednih mjeseci nesavjesni gradjani unijeli 40 milijuna kuna robe sto je, po njemu, katastrofalan podatak. To sto se dozvolilo da Hrvatska udje u gotovo srednjovjekovni azijski model trgovanja, da se stvori 72 tisuce registriranih trgovackih tvrtki u kojima radi 94 tisuce radnika (1,2 radnika po trgovini sto neodoljivo podsjeca onu o mostarskim ducanima: 'Udje Fata u magazu sama, al za njom Mujo zamandali vrata'), a temelj trgovine je osobna lukavost i radnici na crno - nikoga nije posebno brinulo punih sedam godina. A sad - frka?

Zasto?

Razlog mozda lezi u katastrofalnom stanju prometa u trgovini na malo. On, naime, od 1990. godine drasticno pada, tako je '95. godina zavrsila postotkom robe nizim za 40, a '96. sa cak 60 posto nizim protokom roba u odnosu na 1990. godinu. U Njemackoj, kazu statisticari, jednu trgovinu koristi 2,5 tisuce potrosaca, a kod nas na jednu stize svega 60. I da stvar bude bolja samo 26 tisuca trgovaca placa porez, a pedesetak tisuca se pravi blesavo!

 

Toalet papir na crno

No, cak ni to nije najveci problem.

Drzava je voljna, u skladu s nakaradnim shvacanjem kapitalizma, pustiti male trgovce da propadnu (osobito ako ne zele placati sve poreze i namete koji su im propisani), ali ne smije se zamjeriti velikima. Jer, ne rijesi li se odljev novca iz blagajni vlasnika velikih trgovackih centara (Konzum, Diona, Jabuka) oni bi mogli pustiti da propadne drzava!

Nije toliko vazno sto netko donosi toalet papir iz Austrije ili Madjarske, nije vazno ni sto je on toliko jeftiniji da se isplati platiti benzin, mrcvariti preko granicnih prijelaza da bi se do njega doslo. Vazno je sto taj papir ne kupujemo kod Kutle, Todorica i ostalih veletrgovaca. Cim njima zaskripi oni stisnu drzavu prijetnjama da ce sve raspustiti, otpustiti tisuce radnika, izazvati socijalnu katastrofu. Cim oni stisnu drzavu, ona pronadje krivce. To su gradjani, sverceri, lopovi i njima treba stati na kraj.

Drzavu ne zanima sto bogati hercegovacki trgovci uvoze meso iz Madjarske i tko zna sve otkuda, pa ga, preradjeno ili nepreradjeno, prodaju u Hrvatsku gdje zaradjuju basnoslovne novce i usput unistavaju hrvatsku mesnu industriju. Njoj je vazno da se oni na nju ne ljute. Jer u svim tim mudrovanjima netko ne spominje u sto je utroseno 6 milijardi kuna koje su nakon rata zavrsile u drzavnom proracunu i zasto nisu upotrebljeni za gospodarstvo i socijalu. Nitko ne imenuje krivca za 200 tisuca zaposlenih na crno. Skegro uporno govori kako je to dokaz da posla ima i da stopa nezaposlenosti nije onakva kakvom je prikazuju maliciozni analiticari. Njega ljuti sto poslodavci za te radnike ne placaju drzavi porez, a ne to sto su to ljudi koji rade bez mirovinskog i zdrastvenog osiguranja, petkom i svetkom, najcesce po 10-12 sati dnevno, bez godisnjeg odmora i bilo kakvih prava za bijednu placu na koju se ne smiju zaliti, jer ce ostati i bez nje.

Floskule za naivne

Vlada ne spominje koji su razlozi da je Hrvatska najskuplja od svih okolnih drzava i kako to da je bas sve jeftinije u Madjarskoj, Hercegovini, Italiji, Austriji. I tamo se trgovci bogate pa ipak narod kupuje jeftinu hranu i osnovne zivotne namirnice. Ne spominje se kolika je marza kod hrvatskih trgovackih careva, koliko monopolizam vlada u hrvatskoj prehrambenoj industriji i kako je Vladi vaznije da nekome od njih ne stane na zulj nego da joj stanovnistvo prezivi. Uostalom lakse je kopati po necijem 'gepeku' i gledati kako se on preznojava dok carinik vadi kutiju 'happy daya' nego saznati koliko novaca imaju na racunima u stranim bankama oni koji onima tiho upravljaju drzavom.

Zanimljivo je ustvari s kakvom se pomnjom skriva stanje u poljoprivredi. Nitko ne govori sto se dogadja s nekadasnjim poljoprivrednim dobrima i kombinatima, kako se cjepkaju i koliko se na njima ne proizvodi. Nikome ustvari nije ni stalo da Hrvatska proizvodi svoju hranu. To su samo floskule za naivne. Plava i zelena oranica sluze samo kao slicice za ilustriranje dnevnika, a ne zato jer netko doista planira da hrvatski gradjani od toga imaju bilo kakve koristi. Osim onih, naravno, koji kupuju mljekare pa onda uvoze jeftinije mlijeko da bi zarada bila jos veca, kupuju secerane pa uvoze secer, kupuju uljare a ne proizvode ulje.

Sto nam donosi nedjelja?

Na ta pitanja HDZ naravno ni ne pokusava odgovoriti cak ni u formi obecanja u predizbornoj kampanji. Nezaposlenost i siromastvo su teme kojih se ne doticu. Iako se ne zna tko ce ici u te silne novootvorene skole, tko ce se voziti buducim auto-cestama i cemu sluze svi ti kameni-temeljci, HDZ ne posustaje u gradnji svog 'wonderlanda'. Istaknuvsi Djuru Njavru s idejom o povoljnim stambenim kreditima (koju su bankari s indignacijom odbili), Antu Bakovica s demografskim trucarijama i VONS i Vladu kao lovce na kriminal i sverc, pokusavaju zavarati one koji su jos uvijek zaludjeni, a primitivnom reklamom tjeraju vecinu iole inteligentnih na povracanje.

No, bez zavaravanja. Koliko je stvarno inteligentnih vidjet ce se u nedjelju. Nazalost, treba biti spreman i na neugodna iznenadjenja. I shodno tome na daljnje odlaske u Madjarsku i kupovinu u pothodnicima.