Umjesto da se udruze u legitimnom demokratskom naporu da s vlasti ode stranka koja je ucinila puno propusta, oporba se najvise od svega trudi da za sebe izbori poziciju koja ce im omoguciti da pregovaraju s HDZ-om. Radi se u stvari o podjeli vlasti

HDZ otvoreno pokazuje gradjanima da su mu oni samo sredstvo, a nikako i cilj. Posve su bili nebitni kada se odlucivalo o ratu i njegovim stvarnim dometima, a to su i sada kada treba odlucivati kako ce se zivjeti u miru

Koga bi trebala zavarati predizborna maskerada koju HDZ uporno nudi? I sto bi trebali pokriti Ljerka Mintas-Hodak i Vladimir Pezo, doktor kucnih ljubimaca, svojim pojavljivanjem na listama u lokalnim jedinicama? Izvlacenje tih u javnosti manje poznatih ljudi i njihovo guranje u politiku samo je najbrzi, najjednostavniji i najgluplji nacin mazanja ociju javnosti. Jer ni Pezo ni Mintas-Hodak ne pripadaju prosjeku hrvatske populacije. Radi se o gornjem srednjem sloju, o ljudima koji su i u bivsem sistemu imali svoje karijere, skolovali se i zivjeli vrlo dobro i koji, konacno, na izborima prodaju samo jednu stvar - cinjenicu da osobno nisu bili diskreditirani u pretvorbi, da se uz njihovo ime ne vezu skandali i malverzacije i da likom postenih i marljivih trebaju pokriti sve one druge koji su se odavno u ocima javnosti pokazali u pravom svjetlu. HDZ je putem Vladinih odluka pokusao i ovog puta kupiti radnike i umirovljenike, ali je umjesto njihovih predstavnika na izborne liste stavio generale i stranacke 'pikzibnere'. Jos jednom pokazujuci kakav mu je stvarni cilj - puko ocuvanje vlasti - HDZ se nije obratio svojim glasacima ni putem drzavne (za Zupanijski dom) ni putem lokalnih lista (gradovi i opcine) forsirajuci pripadnike onih slojeva koji bi mu tebali svojim glasovima osigurati vlast. Obratio im se golom propagandom i sitnim kesom.

Jedino sto mu se u cijeloj prici ne moze zamjeriti je iskrenost. Od samog pocetka, od prvog dolaska na vlast, HDZ otvoreno pokazuje gradjanima da su mu oni samo sredstvo, a nikako i cilj. Posve su bili nebitni kada se odlucivalo o ratu i njegovim stvarnim dometima, a to su i sada kada treba odlucivati kako ce se zivjeti u miru. Kao da ne oduzima od njihovih usta da bi nezajazljivo branio sebe, HDZ odlucuje o bijednim povecanjima mirovina, o atraktivnim kreditima braniteljima (za koje, usput receno, vjerojatno nece biti sredstava, kao sto ga nema ni za planiranu i propagiranu demografsku ekspanziju, porodiljske naknade, stipendije i profesorske place), o daljnjim zaduzivanjima u inozemstvu i to prije svega za posve neprofitne i neproizvodne programe.

I dalje ne priznajuci ni jedan od svojih grijeha, tvrdeci da su sve napravili bas kako je trebalo, izvlaceci posve neutemeljena opravdanja za krs i lom koji su napravili u gospodarstvu prethodnih godina, hadezeovci ocito racunaju na kratku pamet svojih gradjana. To, naravno, ukljucuje i kratku pamet prognanika. Obecanje o povratku vec je do te mjere istroseno da cak ni one najnapacenije, koji se nisu snasli ni u Hrvatskoj ni izvan nje, sve manje zanima konkretan datum konkretnog povratka.

Na iskustvima zapadne Slavonije i krajina imali smo prilike vidjeti da povratnicka buducnost nije nimalo blistava. Mnogi koji su danas u Kninu, nisu povratnici vec dosljaci, a od malobrojnih koji su se vratili tesko se moze cuti dobra rijec o zivotu u pustoj Dalmatinskoj zagori, bez pravog posla i buducnosti za podmladak. Sto ocekivati u Podunavlju koje je dobrim dijelom pokriveno desecima tisuca mina, sto poljoprivredu u tom odrucju odgadja na neodredjeno vrijeme? Sto ocekivati od Vukovara, u kojem nema normalnog zivota ni za one koji su cijelo vrijeme rata proveli tamo ni za one koji su protjerani iz zelenog, zivog i lijepog grada, a trebaju se vratiti u rusevne posljedice ratne kataklizme. I tko ce se vratiti? Mladi ljudi u naponu snage, profesori i njihovi sada vec odrasli ucenici ili izmoreni starci zeljni smrti u svom kraju, udovice, sirocad i invalidi Domovinskog rata - ljudi kojima je Vukovar simbol, ali i utociste od svijeta koji ih sa sve manje pozornosti slusa i sa sve vecom nelagodom gleda. O tome HDZ, naravno, ne govori u predizbornoj kampanji, a ne govori ni opozicija. No sve o tome znaju oni koji vec godinama cekaju povratak, svjesni da su im redovi prorijedjeni, da su se mnogi snasli i da ne pomisljaju ponovo prolaziti uzas prilagodbe i osvajanja normalnog zivota.

Lansirajuci niz prica o sutrasnjem boljem zivotu (ukljucujuci i uskrsnuce davno hibernirane Sveucilisne bolnice), HDZ ipak parira jos uvijek neuracunljivoj i neprepoznatljivoj opoziciji. Ispada, naime, da su gradjani jednako nevazni opoziciji kao i HDZ-u. Jer ni opozicijski se politicari uopce iskreno ne obracaju biracima. Uz status ukrasnih imenica umirovljenici i nezaposleni uredno dobivaju pridjeve obespravljeni i osiromaseni. Suvisli stranacki gospodarski programi rijetko postoje i sve se najcesce temelji na davno odslusanim floskulama u kojima se spominje bolji zivot nakon pametnog glasanja. Cim to izvedu, Tomcic, Budisa, Gotovac i Tomac okrecu se jedan protiv drugoga i cine sve da bi za sebe izborili male pomake u buducoj raspodjeli vlasti, da bi se pocupali oko buduceg predsjednickog kandidata, da bi iz bilo kakve podjele uloga izbacili male i jos manje stranke i nametnuli sebe kao jedinog partnera HDZ-u.

Jer upravo se o tome radi. Umjesto da se udruze u legitimnom demokratskom naporu da s vlasti ode stranka koja je ucinila puno propusta, koja je promasila u svom modelu drustvenog uredjenja i inaugurirala sumnjive vrijednosti poput prekonocnog bogacenja, radnicke obespravljenosti i posvemasnje marginalizacije velikih segmenata u drustvu (manjine, zene, nezaposleni), oni se najvise od svega trude da za sebe izbore poziciju koja ce im omoguciti da pregovaraju s HDZ-om. Radi se, u stvari, o podjeli vlasti. Cijela prica o lokalnim izborima ne ide uopce u smjeru bitnih drustvenih promjena. Da je bilo do toga, opozicija bi poduzela neke znacajnije napore da osvoji izvrsnu vlast u Zagrebu. Buduci da je uspostavila ocito podnosljiv suzivot s hadezeovskom gradonacelnicom i zanemarila stvarnu zelju svojih biraca, jasno je da se ne bi protivila tako miroljubivoj podjeli ni u ostalim regijama.

HDZ-u takodjer odgovara takva situacija. Bude li dobio bar 25 do 30 posto u Zupanijskom domu, lako ce sklopiti saveznistvo s malim desnim strancicama i izboriti za sebe pravo veta na eventualne odluke opozicije. Ne uspije li u tome, uvijek moze ignorirati opoziciju kroz druge instance i time odugovlaciti provodjenje bilo kakve odluke. Na lokalnoj razini opozicija regionalno nije bez sansi. Ima sredina u kojima HDZ nema sansi i gdje ce gradonacelnici i lokalne skupstine nesumnjivo nositi predznak opozicije. No i to bi mogla biti Pirova pobjeda i to prije svega zbog novca. Svi su ti gradici i opcine ipak najvecim dijelom finacirani iz proracuna, a proracunom drma, zna se, HDZ. Dakle, tko god bio na lokalnoj vlasti, neminovno ce se naci u podredjenom polozaju i morati moljakati HDZ za novac, a HDZ ce biti u odlicnoj poziciji da neke komunalne ili socijalne akcije nadzire, usmjerava ili obustavlja. Mali opcinski budzeti bit ce dovoljni za sekretarice i fikuse, a to je odlicna podloga da se dokaze kako lokalna nehadezeovska vlast ne radi svoj posao kako treba. Gradjanima je, naime, tesko objasniti sto su cije ingerencije i tko o cemu odlucuje.

Najilustrativniji primjer za to je Zagreb. HDZ daje u svojim dnevnim novinama oglas u kojem nudi svoj program Zagrepcanima, nabraja sto ce sve uciniti u pojedinom kvartu i pokriva to svojim parolama i sloganima. Gradska skupstina, u kojoj prevlast ima Udruga oporbenih stranaka, moze samo nemocno gledati u ogromne (placene?) oglase koji obecavaju zdrav grad po mjeri zdravog covjeka. Toliko obnova bolnica, parkova i komunalnih radova Gradska skupstina ne mogla ni smisliti, a kamoli provesti. No Marina Dropulic-Matulovic moze. Pod njezinom palicom grad ce procvjetati jer ona mimo Skupstine raspolaze gradskim novcem. Ako je tako u Zagrebu, gdje opozicija ima koliko-toliko mogucnosti javnog djelovanja i protesta, kako ce tek biti u manjim sredinama u kojima se ispreplicu javnost i sitni stranacki interesi.

HDZ upravo na to racuna. Svjestan da nemocna opzicija nema snage za osvajanje kljucnih pozicija u vlasti (a to znaci onih u kojima se odlucuje o novcu), HDZ nudi uobicajenu podjelu, onu koja je vec postigla rezultate kod nezaposlenih i umirovljenika - sitnu vlast za sitni kes. A 'oporba' i na to grize.

sadrzaj

arkzin home